Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1483/09 (S. H.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Apelacija preuranjena
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1483/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 1483/09, rješavajući apelaciju Samije Haljeta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samije Haljeta podnesena presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-

06-000 253 od 7. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-555/04 od 23. decembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-825/02 od 16. januara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samije Haljeta podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-

07-000370 od 28. januara 2009. godine, presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-747/02 od 17. novembra 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Samija Haljeta (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je 14. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 118-0-Rev-06-000 253 od 7. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-

555/04 od 23. decembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-825/02 od 16. januara 2004. godine, te presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-000370 od 28. januara 2009. godine, presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-747/02 od 17. novembra 2006. godine.

Postupak pred sudovima Republike Srpske

2. Presudom Osnovnog suda broj P-825/02 od 16. januara 2004. godine utvrđeno je da je ništav ugovor o prodaji nekretnina, zaključen 15. juna 1994. godine i ovjeren 17. juna 1994. godine kod Osnovnog suda pod brojem Ov-I-2147/94, između tužitelja N.H., apelantičinog supruga, i tužene P.K., čiji su predmet bile nekretnine bliže označene u izreci ove presude, te je obavezana tužena da tužitelju predmetne nekretnine preda u posjed, slobodne od lica i stvari i da trpi uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja. Istom presudom obavezan je tužitelj da tuženoj, na ime vraćanja kupoprodajne cijene, isplati iznos od 40.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 17. juna 1994. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu (do traženih 60.000,00 KM) protivtužbeni zahtjev odbijen. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

3. Presudom Okružnog suda broj Gž-555/04 od 23. decembra 2005. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o zateznoj kamati, tako da je obavezan tužitelj da tuženoj, na glavno potraživanje od 40.000,00 KM, isplati zateznu kamatu prema kamatnoj stopi koju su komercijalne banke u Republici Srpskoj plaćale na DM valutu na štedne uloge po viđenju, za period od 17. juna 1994. godine do 18. maja 2001. godine, dok je uostalom dijelu žalba tužitelja odbijena, kao i žalba tužene u cjelini i prvostepena presuda u odnosnom dijelu potvrđena.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 253 od 7. maja 2008. godine djelimično je uvažena revizija tužitelja i nižestepene presude su preinačene u dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu koji se odnosi na zateznu kamatu, tako da se odbija zahtjev tuženog za plaćanje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 40.000,00 KM za period od 17. juna 1994. godine do predaje u posjed predmetnih nekretnina tužitelju.

Postupak pred sudovima Federacije Bosne i Hercegovine

5. Presudom Općinskog suda broj P-747/02 od 17. novembra 2006. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja M.F., kojim je utvrđeno je da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina čiji su predmet bile nekretnine bliže označene u izreci ove presude, sačinjen 17. maja 1994. godine u Palama broj 2552/94 od 16. maja 1994.godine, ovjeren od strane SO Pale, između tužitelja i tuženog N.H., apelantičinog supruga, te je tuženi dužan predati tužitelju kuću sa garažom i okućnicom koja je u posjedu tuženog i koja se nalazi u ulici Udarnička broj 25 (sada Hamzije Pozderca broj 31 u Sarajevu), izgrađena na katastarskoj parceli broj 361/1, kuća i zgrada u površini od 102m , dvorište u površini od 169 m , njiva u površini od 191 m , sve upisano u posjedovni list broj PI-353 k.o. Novo Sarajevo III, slobodnu od lica i stvari tuženog, te se obavezuje tuženi da tužitelju na ime troškova postupka isplati iznos od 2.825,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Nadalje, prvostepenom presudom Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužitelja N.H., kojim je tražio da se obaveže tužitelj-protivtuženi M.F. da mu istovremeno preda njegove nekretnine u Banjoj Luci u ulici Ivana Gorana Kovačića broj 141., označene kao k.č.broj 109/1, zvana kućište i dvorište površine 808mupisane u zk.ul.br.390 k.o. Drakulići (stari premjer), što po novom premjeru odgovara k.č.broj 1000, kućište-kuća i zgrada površine 169 m , dvorište površine 500 mi njiva površine od 180 m , sve upisano u PL-br.1049 k.o. Drakulići.

6. Kantonalni sud je, odlučujući po žalbi koju je podnijela apelantica kao pravni sljednik iza umrlog supruga N.H., donio presudu broj 009-0-Gž-07-000370 od 28. januara 2009. godine kojom je njenu žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio u cjelosti.

7. Apelantica je 14. aprila 2009. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) protiv drugostepene presude Kantonalnog suda od 28. januara 2009. godine, o kojoj još nije odlučeno.

8. Iz navoda apelacije, proizlazi da je apelantičin suprug N.H. (tužitelj-tuženi u gore navedenim postupcima) umro prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (14) apelacija je preuranjena;

Dopustivost u odnosu na osporene odluke sudova Republike Srpske

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava i postupak, okončan presudom Vrhovnog suda RS broj 118-0-Rev-06-000 253 od 7. maja 2008. godine.

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je N.H., odnosno apelantici kao njegovom pravnom sljedniku, dostavljena presuda Vrhovnog suda RS broj 118-0-Rev-06-000 253 od 7. maja 2008. godine, s obzirom da je apelantica u dopisu-urgenciji, koji je podnijela Kantonalnom sudu 24. juna 2008. godine, tražila od Kantonalnog suda da prilikom odlučivanju uzme u obzir i presudu Vrhovnog suda RS od 7. maja 2008. godine. U tom smislu, Ustavni sud zaključuje da je osporena presuda Vrhovnog suda RS nesumnjivo dostavljena apelantici prije 24. juna 2008. godine, kao dana podnošenja naprijed navedene urgencije, a budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Vrhovnog suda RS.

Dopustivost u odnosu na osporene odluke sudova Federacije Bosne i Hercegovine

12. U konkretnom slučaju, apelantica ja protiv drugostepene osporene presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000370 od 28. januara 2009. godine izjavila reviziju, o kojoj Vrhovni sud FBiH još nije odlučio.

13. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 237. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

14. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju reviziju izjavila apelantica, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantičinom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1483/09 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio