Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1884/09 (N. D.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1884/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-1884/09, rješavajući apelaciju Naila Demirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4., 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naila Demirovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-
06-000386 od 10. januara 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-07-000273 od 16. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naila Demirovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003873 09 Uz od 18. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naila Demirovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-
07-000758 od 25. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nail Demirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, podnio je 17. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-06-000386 od 10. januara 2008. godine, te Rješenja Kantonalnog suda br. 009-0-U-07-000273 od 16. novembra 2007. godine, 09 0 U 003873 09 Uz od 18. maja 2009. godine i 009-0-U-07-000758 od 25. oktobra 2007. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000758 od 25. oktobra 2007. godine odbačena je kao neuredna apelantova tužba podnesena protiv Kantona Sarajevo-Kantonalne agencije za privatizaciju (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Federacije Bosne i Hercegovine-Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi pretvorbe certifikata u dionice u postupku privatizacije.
3. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je apelant podnio predmetnu tužbu 10. jula 2007. godine, ali da je u toku postupka utvrđeno da je tužba neuredna. Shodno tome, Kantonalni sud je dopisom od 17. avgusta 2007. godine naložio je apelantu da u roku od 8 dana od dana prijema dopisa uredi tužbu na taj način što će označiti tužitelja i tužene, broj i datum upravnog akta koji osporava tužbom, navesti zakonske razloge za pobijanje upravnog akta, kao i u kom pravcu i obimu predlaže njegovo poništavanje, te da tako uređenu i potpisanu tužbu i pobijani upravni akt dostavi Sudu u ostavljenom roku, sa napomenom da će se tužba odbaciti primjenom člana 24. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUP) ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po uputama iz dopisa. Sud je utvrdio da je apelant 30. avgusta 2007. godine lično primio predmetni dopis, te da je 31. avgusta 2007. godine dostavio tužbu u kojoj je naveo da u cjelosti ostaje pri navodima i dokazima citiranim i priloženim uz tužbu od 10. jula 2007. godine, ali da nije postupio po uputama iz dopisa, obzirom da nije naveo broj i datum upravnog akta koji osporava tužbom, niti ga je dostavio sudu, niti je naveo u kom obimu i pravcu predlaže poništavanje upravnog akta. U skladu sa navedenim, Sud je zaključio da apelant u ostavljenom roku nije otklonio nedostatatke tužbe, koji su takvi da spriječavaju rad suda, pa je tužbu odbacio na osnovu člana 24. stav 2. ZUP-a.
4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-
U-07-000758 od 25. oktobra 2007. godine, koji je odbijen Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000562 od 24. jula 2008. godine.
5. Prema stanju spisa, apelant je podnio zahtjev Kantonalnom sudu za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav F BiH), a posebno prava na jednakopravnost u javnim službama, zbog toga nadležni organ nije uzeo u razmatranje njegov zahtjev „za prevođenje privremene građevinske dozvole u trajnu“. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 003873 09 Uz od 18. maja 2009. godine odbacio apelantov zahtjev, ocjenivši da apelant u konkretnoj upravnoj stvari ima mogućnost koristiti drugu sudsku zaštitu. Naime, Kantonalni sud je uočio da iz zahtjeva proizilazi da je nadležna općinska služba Općine Ilidža 3. februara 2009. godine odlučila o apelantovom zahtjevu i da je apelant nezadovoljan tom odlukom izjavio žalbu protiv te odluke Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, koji do dana podnošenja zahtjeva nije donio odluku po žalbi. Shodno tome, Sud je konstatovao je da apelant ima mogućnost u skladu sa odredbama člana 10. i 20 ZUP-a obratiti se upravnoj inspekciji, a zatim i eventualno pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom zbog ćutanja administracije.
6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4., 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; a. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000386 od 10. januara 2008. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000273 od 16. novembra 2007. godine
8. S obzirom na to da je apelantu 16. januara 2008. godine uručeno Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000273 od 16. novembra 2007. godine, dok mu je 28. januara 2008. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000386 od 10. januara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. juna 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-06-000386 od 10. januara 2008. godine odnosno osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000273 od 16. novembra 2007. godine.b. Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 003873 09 Uz od 18. maja 2009. godine
9. Apelant se žali na Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 003873 09 Uz od 18. maja 2009. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom FBiH. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o apelantovom zahtjevu za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom FBiH koji je vođen pred Kantonalnim sudom, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja da li su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje predmetnog zahtjeva, odnosno o procesnoj dopustivosti ovog pravnog sredstva. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.c. Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000758 od 25. oktobra 2007. godine
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv prvotuženog i drugotuženog, međutim, uz tužbu nije dostavio broj i datum konkretnog upravnog akta koji tužbom osporava, nije naveo u kom pravcu i obimu traži poništavanje upravnog akta, niti je uz tužbu podnio pobijani akt u originalu, prepisu ili fotokopiji, tako da Kantonalni sud nije meritorno razmatrao njegovu tužbu. Ustavni sud u konkretnom slučaju ne može smatrati konačnim rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000758 od 25. oktobra 2007. godine, zbog toga što je navedenim rješenjem odbačena apelantova tužba kao neuredna. Dakle, nadležni sud nije meritorno rješavao o pravnom lijeku apelanta, već je samo konstatovao da taj pravni lijek ne ispunjava formalne uslove, obzirom da apelant u ostavljenom roku nije otklonio nedostatke tužbe. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u vom dijelu ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4., 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović