Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/09 (M. F.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1938/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 1938/09, rješavajući apelaciju Mustafe Frtune, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Frtune podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-
002 559 od 3. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Frtuna (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viskog, podnio je 22. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-002 559 od 3. aprila 2009. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu S.Ć., R.H., H.F., H.F.,N.F. i B.F. (u daljnjem tekstu: tužiteljice) protiv apelanta, H.F., H.Z. i D.M., radi utvrđenja prava vlasništva, Općinski sud u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio presudu broj VP 369/03 od 14. novembra 2005. godine kojom je utvrdio da su tužiteljice suvlasnici na nekretninama pobliže označenim u izreci presude, što su apelant i ostali tuženi dužni priznati i ujedno trpiti da se između stranaka izvrši dioba nekretnina, te je obavezao apelanta i ostale tužene da tužiteljicama naknade troškove postupka u iznsu od 1.702,00 KM.
3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 041-0-I-08-001 020 od 29. februara 2008. godine određeno je izvršenje po prijedlogu R.H., S.Ć. i N.F., kao tražioca izvršenja, protiv apelanta i H.F., kao izvršenika, radi prinudnog izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda broj VP 369/03 od 14. novembra 2005. godine u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 041-0-I-08-001 020 od 29. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 559 od 3. aprila 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda.
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine (vidi: www.ustavnisud.ba) gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Novčani iznos na ime troškova postupka, koje je apelant obavezan platiti, jeste imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, o obavezi apelanta da plati sporne troškove postupka nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se navodi apelanta u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović