Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2123/07 (Š. F., S. F. i D. F.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2123/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2123/07, rješavajući apelaciju Šemse Ferhatbegović i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šemse Ferhatbegović, Samira Ferhatbegovića i Damira Ferhatbegovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Kž-06-000347 od 20. marta 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj K-

297/03-B od 18. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šemsa Ferhatbegović, Samir Ferhatbegović i Damir Ferhatbegović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Damir Ferhatbegović, podnijeli su 18. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Kž-06-000347 od 20. marta 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-297/03-B od 18. septembra 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj K-297/03-B od 18. septembra 2006. godine optužena N. T. (u daljnjem tekstu: optužena) oglašena je krivom za počinjeno krivično djelo-teško djelo protiv sigurnosti javnog prometaiz člana 320. stav 4. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBIH) u vezi sa članom 315. stav 3. u vezi člana 1. KZ FBIH i izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci. Osim toga optuženoj je, na osnovu člana 67. KZ FBIH, izrečena i mjera bezbjednosti upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine. U postupku pred Općinskim sudom je, između ostalog, utvrđeno da je optužena 9. septembra 2002. godine upravljala motornim vozilom marke «Golf III» na način i pravcem pobliže navedenim u predmetnoj presudi i ispred pješačkog prelaza vozilom udarila pješaka Seida Ferhatbegovića koji je od zadobijenih povreda preminuo.

3. Protiv navedene presude apelanti u svojstvu oštećenih i optužena, te branilac optužene su izjavili žalbe Kantonalnom sudu koji je presudom broj 009-0-Kž-06-000347 od 20. marta 2007. godine žalbe apelanata i optužene odbio kao neosnovane a djelimično uvažio žalbu branioca optužene i preinačio prvostepenu presudu tako što je optuženoj izrekao kaznu zatvora od šest mjeseci umjesto ranije izrečenih osam mjeseci. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala nepromijenjena.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelanti vide u pogrešnoj primjeni materijalnog prava prije svega, prema mišljenju apelanata, «nezakonitoj primjeni olakšavajućih okolnosti za optuženu» te u činjenici da sudovi nisu dozvolili apelantima uvid u dokumentaciju vezanu za predmet niti im je prvostepeni sud, kao oštećenima, omogućio da daju odgovor na žalbu optužene.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (...) 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (...)

7. Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju žali na odluke donesene u vezi krivičnog postupka koji se vodio protiv optužene.

8. Ustavni sud zapaža da apelanti u navedenom postupku kojeg osporavaju predmetnom apelacijom nisu niti osumnjičeni niti okrivljeni za krivično djelo, već se njihov zahtjev, kao oštećenih, odnosi na krivični postupak protiv drugog lica. U vezi s tim, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

9. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnim apelacijama ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

10. Prema jezičkom značenju član 6. Evropske konvencije, na koji se pozivaju apelanti, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Iz navedenog proizilazi da se pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne odnosi na vođenje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2123/07 (Š. F., S. F. i D. F.) | Sudska praksa | Aktio