Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2157/07 (R. C., J. K., Z. Š., Z. Z., N. K.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Upravni spor
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2157/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2157/07, rješavajući apelaciju Rabije Crljenak i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rabije Crljenak, Jasmina Konstantivnovića, Zehre Šarčević, Zuhre Zeljković, Nure Kršlak i Hanumice Omerkadić, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-106/05 od 27. juna 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rabije Crljenak, Jasmina Konstantivnovića, Zehre Šarčević, Zuhre Zeljković, Nure Kršlak i Hanumice Omerkadić, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj U-230/05 od 11. oktobra 2005. godine zbog proteka roka za podnošenja apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rabija Crljenak, Jasmin Konstantivnović, Zehra Šarčević, Zuhra Zeljković, Nura Kršlak i Hanumica Omerkadić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Zoran Butorac advokat iz Banja Luke, podnijeli su 23. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-106/05 od 27. juna 2007. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-230/05 od 11. oktobra 2005. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske broj 04-476-35/04 od 26. januara 2005. godine i rješenja Područne jedinice Banja Luka-Republičke uprave broj 10-476-
17/04 od 10. novembra 2004. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj U-230/05 od 11. oktobra 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su apelanti tražili da se poništi rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske broj 04-476-35/04 od 26. januara 2005. godine i uspostave raniji vlasničko-pravni odnosi na građevinskom zemljištu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je u postupku utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu za prestanak društvenog, odnosno državnog vlasništva na predmetnom zemljištu i uspostavljanje ranijih vlasničko-pravnih odnosa.
3. Presudom Vrhovnog suda broj Uvl-106/05 od 27. juna 2007. godine odbijen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-230/05 od 11. oktobra 2005. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da zadatak tog suda da, shodno odredbama člana 10. Zakona o upravnim sporovima, ispitujuje zakonitost osporenog upravnog akta sa aspekta pravilne primjene materijalnog prava, potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka. S tim u vezi, a imajući u vidu da apelanti nisu osporili ni utvrđeno činjenično stanje ni primjenu materijalnog prava, već su tražili ocjenu ustavnosti zakonskih odredbi Vrhovni sud je zaključio da je predmetni zahtjev neosnovan.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti vide u tome što su navedene presude donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog prava iako je nesporno da im je imovina za vrijeme komunističkog režima nepravedno oduzeta i da bi shodno Rezoluciji Skuštine Vijeća Evrope broj 1096 od od 27. juna 1996. godine na taj način oduzeta imovina trebala da bude vraćena vlasnicima ili u krajnjem slučaju nemogućnosti vraćanja imovine da im bude isplaćena pravična materijalna naknada. Apelanti traže da im se na osnovu navedene rezolucije uspostavi pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (...) (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;(...)
Dopustivost ratione materiae
8. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelanti žale na presudu Vrhovnog suda broj Uvl-106/05 od 27. juna 2007. godine kojom je odbijen njihov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-230/05 od 11. oktobra 2005. godine. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanata za preispitivanje osporene presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan predmetni spor ne tiče odlučivanja o njihovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Protek roka
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv presude Okružnog suda od 15. maja 2008. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te, stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj U-230/05 od 11. oktobra 2005. godine.
10. S obzirom na to da je apelantima 28. oktobra 2005. godine uručena presuda Okružnog suda od 11. oktobra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda broj U-230/05 od 11. oktobra 2005. godine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović