Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2254/07 (S. Ž.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2254/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2254/07, rješavajući apelaciju Sadete Žunić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 45. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadete Žunić podnesena protiv sporazuma o isplati duga po rješenju Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-I-06-000495 od 12. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Sadeta Žunić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kostajnice Općina Doboj, koju zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić advokati iz Doboja, podnijela je 6. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-06-
000495 od 12. oktobra 2006. godine. Apelantica je podnijela i dopunu apelacije 17. oktobra 2007. godine protiv Sporazuma o isplati duga po rješenju Osnovnog suda (u daljnjem tekstu: Sporazum) broj 071-0-I-06-000495 od 12. oktobra 2006. godine.
2. Apelantica se u apelaciji žali zbog nemogućnosti izvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 071-0-I-06-000495 od 12. oktobra 2006. godine. U dopuni apelacije apelantica je navela da je u međuvremenu Vlada Republike Srpske donijela Odluku o isplati obaveza po osnovu sudskih izvršnih rješenja iz radnih odnosa («Službeni glasnik RS» broj 87/05) i da je na osnovu navedene odluke 20.augusta 2007. godine apelantica sa Ministarstvom finansija RS zaključila osporeni sporazum. Apelantica navodi da joj je na osnovu zaključenog sporazuma isplaćen glavni dug koji se sastoji od naknade po osnovu neisplaćenih plata, naknade za troškove ogrjeva i regresa, troškovi izvršnog i parničnog postupka, porez po osnovu isplata iz radnog odnosa kao i doprinosi po osnovu isplata iz radnih odnosa (član 2. Sporazuma). Apelantica je navela da joj nisu isplaćene zakonske zatezne kamate kako je to utvrđeno pravosnažnom presudom Osnovnog suda budući da je članom 3. Sporazuma eksplicitno navedeno da se povjerilac odriče kamata u cijelosti na sve utvrđene novčane iznose iz člana 2. Sporazuma kao i da se odriče prava na pokretanje bilo kojeg postupka kod suda ili drugog nadležnog organa radi naplate istih kamata.
3. Apelantica smatra da joj je zbog nemogućnosti izvršenja predmetnog rješenja i zaključenjem sporazuma na Ministarstvom finansija povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa sa jedne strane i pojedinačnih prava apelanta sa druge strane i pri tom se poziva na odluku Ustavnog suda broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine. Osim toga, apelantica navodi da, iako je potpisala predmetni sporazum sa Ministarstvom finansija na osnovu koga su joj isplaćena njena potraživanja uz obavezu da se odriče prava na kamatu, smatra da je na potpisivanje sporazuma bila primorana i da joj je na taj način onemogućen pristup sudu.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini
6. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U kontekstu ispitivanja dopustivosti apelacije, a u vezi sa navodima apelantice, Ustavni sud ukazuje na to da je već odlučivao o pitanjima koja su pokrenuta predmetnom apelacijom u svojoj odluci AP 2040/05 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti od 20. oktobra 2006. godine, objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da je apelantica mogla tužbom kod nadležnog redovnog suda u parničnom postupku osporavati Sporazum o isplati duga koji je potpisala sa Vladom RS, odnosno tražiti raskid navedenog sporazuma jer je svoju izjavu o odricanju prava na isplatu kamate dala usljed mana volje, odnosno u zabludi, pod prinudom ili prevarom, te nakon toga tražiti isplatu zakonske zatezne kamate, te da s tim u vezi apelantica nije iscrpila pravne lijekove. S obzirom da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na nemogućnost izvršenja rješenja vezanog za isplatu naknade potraživanja koja su nastala iz osnova rada i u vezi s tim potpisivanja Sporazuma na Ministarstvom finansija, te da ni u ovom slučaju apelantica nije pokrenula parnični postupak vezan za raskid spornog sporazuma, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović