Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2165/07 (V. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2165/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2165/07, rješavajući apelaciju Vase Milidraga, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vase Milidraga podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-

07-001178 od 21. maja 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vaso Milidrag (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ilidže, podnio je 23. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-001178 od 21. maja 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-06-00535 od 28. februara 2007. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev podnesen protiv tuženika „Željeznice Bosne i Hercegovine“ Sarajevo radi: poništenja odluke tuženog broj 85/97 od 7. februara 1997. godine i broj 116/98 od 8. maja 1998. godine, kojom je prestao apelantov radni odnos; uspostavljanja radno-pravnog statusa apelanta kod tuženog na poslovima i zadacima koji odgovaraju njegovoj školskoj i stručnoj spremi; isplate naknade za rad i to za period od 1994. godine iznos od 95,64 KM, za period 1995. godine iznos od 527,64 KM, za period 1996. godine iznos od 2.061,48 KM, za period 1997. godine iznos od 3.195,96 KM, za period 1998. godine iznos od 3.949,44 KM, za period 1999. godine iznos od 4.494,48 KM, za period 2000. godine iznos od 4.952,74 KM, za period od 1. januara do 30. aprila 2001. godine mjesečni iznos od po 427,45 KM, a za period od počev od 1. maja 2001. godine, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi dužan mjesečno plaćati iznos od 427,45 KM. Također, odbijena je kao neosnovana tužba i u dijelu u kojem je apelant tražio od ovog suda da obaveže tuženog da za sve dospjele, a ne isplaćene navedene iznose, isplati zakonsku zateznu kamatu, počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa duga, kao i da mu uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, te naknadi troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001178 od 21. maja 2007. godine apelantova žalba je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u dijelu isplate novčane naknade, naknade na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i u dijelu o odluke o troškovima postupka, tako što je tuženi obavezan da na ime naknade za vrijeme čekanja isplati apelantu iznos od 30,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 5. novembra 1999. godine pa do isplate, da mu uplati naknadu na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje do 5. maja 2000. godine, te da svaka strana snosi svoje troškove postupka. U preostalom dijelu, apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv osporene odluke Kantonalnog suda.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001178 od 21. maja 2007. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na život iz člana II/3.a) i člana 2. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. U skladu sa navedenim, apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001178 od 21. maja 2007. godine, kojom je preinačena prvostepena presuda, mogao, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, a što nije učinio. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2165/07 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio