Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2200/09 (Federalno ministarstvo finansija – Finansijska policija Sarajevo)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2200/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2200/09, rješavajući apelaciju Federalnog ministarstva finansija – Finansijska policija Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog ministarstva finansija – Finansijska policija Sarajevo podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-3133/05 od 12. decembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalno ministarstvo finansija – Finansijska policija Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enisa Kafedžić iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-3133/05 od 12. decembra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj PR-177/01-A od 26. oktobra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev Jasenke Žigić, Josipa Nevjestića i Seada Manova (u daljnjem tekstu: tužitelji) radi isplate, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, i obavezani tužitelji da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-3133/05 od 12. decembra 2007. godine, prvostepena presuda je preinačena, tako da je apelant obavezan da tužiteljima isplati određene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, sve precizirano u izreci presude.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000500 od 18. juna 2009. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda je navedeno da su tužitelji u ovom sporu formalni (obični) suparničari pa dopustivost revizije se cijenila sa obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru, što primijenjeno na slučaj predmeta vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u odnosu na tužitelje pojedinačno ne prelazi imovinski cenzus propisan u odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, što znači da kriterij uslova za dopuštenost revizije iz te zakonske odredbe nije ostvaren. Vrhovni sud je dalje naveo da ni po kriteriju uslova iz odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku nije našao da reviziju treba izuzetno dopustiti, jer je ocijenjeno da odlučivanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000500 od 18. juna 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-3133/05 od 12. decembra 2007. godine. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 7. februara 2008. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-3133/05 od 12. decembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. jula 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2200/09 (Federalno ministarstvo finansija… | Sudska praksa | Aktio