Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2303/09 (Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2303/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-2303/09, rješavajući apelaciju Privredne banke Sarajevo d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Privredne banke Sarajevo d.d. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 Ps 000093 09 Rev od 7. maja 2009. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Ps 000 093 08 PŽ od 22. oktobra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 PS 000093 06 PS od 23. jula 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Azra Čolić, direktor, podnio je 15. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 Ps 000093 09 Rev od 7. maja 2009. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 Ps 000 093 08 PŽ od 22. oktobra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 PS 000093 06 PS od 23. jula 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 89 0 PS 000093 06 PS od 23. jula 2008. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 89 0 Ps 000 093 08 PŽ od 22. oktobra 2008. godine, odbijen je u cjelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik sa dijelom ½ nekretnine pobliže određene u dispozitvu presude, te da tužena Privredna banka AD Srpsko Sarajevo u likvidaciji Zvornik (u daljnjem tekstu: tužena) prizna takvo utvrđenje i trpi da se u posjedovnom listu pobliže određenom u dispozitivu presude uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje, da mu preda navedenu nekretninu u posjed i raspolaganje oslobođenu od ljudi i stvari, kao i da mu nadoknadi troškove postupka. Apelant je presudom obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.123,20 KM, te da snosi troškove takse na tužbu i takse na odluku.
3. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 89 0 Ps 000 093 08 PŽ od 22. oktobra 2008. godine. Vrhovni sud je Rješenjem broj 89 0 Ps 000093 09 Rev od 7. maja 2009. godine, odbacio reviziju kao nedozvoljenu.
4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora označena u tužbi u iznosu od 10.000,00 KM, a sud u smislu odredbe člana 321. stav 3. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu ZPP) nije provjeravao tačnost naznačene vrijednosti predmeta spora. Obzirom da navedeni iznos ne prelazi cenzus od 10.000 KM, propisan članom 237. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je konstatovao da je revizija nedozvoljena u smislu navedene zakonske odredbe. Takođe, Vrhovni sud nije smatrao da bi odlučivanje po reviziji u konkretnom slučaju bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima da bi se ona izuzetno dozvolila po odredbama člana 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 89 0 Ps 000 093 08 PŽ od 22. oktobra 2008. godine izjavio reviziju, ali je ona odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 Ps 000093 09 Rev od 7. maja 2009. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 89 0 Ps 000 093 08 PŽ od 22. oktobra 2008. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 5. novembra 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 89 0 Ps 000 093 08 PŽ od 22. oktobra 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. jula 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović