Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2435/09 (M. S.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2435/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-2435/09, rješavajući apelaciju Muharema Serdarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Serdarevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 040652 09 Rev od 2. aprila 2009. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem Serdarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 040652 09 Rev od 2. aprila 2009. godine.
2. Pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u toku je parnični postupak po apelantovoj tužbi protiv tuženog TP»Marketi» d.d. Sarajevo radi isplate duga.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-P-07-002042 od 22. aprila 2008. godine, potvrđenim rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 040652 08 Gž od 23. oktobra 2008. godine, odbijen je apelantov prijedlog da se predujam troškova vještačenja u navedenom parničnom postupku isplati iz sredstava suda.
4. Apelant je podnio apelaciju protiv naprijed navedenog rješenja Kantonalnog suda, koja je odbačena kao nedopuštena Odlukom Ustavnog suda broj AP 3677/08 od 26. februara 2009. godine, zbog toga što je utvrđeno da je ratione materiae inkompaktibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
5. Takođe, apelant je izjavio reviziju protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda, koja je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 040652 09 Rev od 2. aprila 2009. godine, uz konstataciju da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćnoj odluci, već o procesnom rješenju kojim se ne odlučuje o meritumu spora.
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
8. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 26. novembra 2008. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 040652 08 Gž od 23. oktobra 2008. godine. Ta apelacija je odbačena kao nedopuštena Odlukom Ustavnog suda broj AP-3677/08 od 26. februara 2009. godine jer utvrđeno da je ratione materiae inkompaktibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, s obzirom da je zaključeno da se u akcesornom postupku, koji se u okviru parničnog postupka odnosi na oslobađanje od troškova vještačenja, ne utvrđuju građanska prava i obaveze, i da, shodno tome, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije.
9. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija, jer se u postupku po reviziji protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 040652 08 Gž od 23. oktobra 2008. godine u kojem je doneseno osporeno Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 040652 09 Rev od 2. aprila 2009. godine, nije odlučivalo o meritumu spora već o dopustivosti tog pravnog lijeka, dok je ranijom odlukom Ustavnog suda je već utvrđeno da je taj postupak ratione materiae inkompaktibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud 26. februara 2009. godine donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP- 3677/08, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović