Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2510/09 (B. B.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2510/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2510/09, rješavajući apelaciju Brankice Bogdanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brankice Bogdanović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000387 06 U od 18. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Brankica Bogdanović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nada Filipović, advokat sa Ilidže, podnijela je 5. augusta apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 000387 06 U od 18. maja 2009. godine.
2. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/IV-23-38/04 od 18. oktobra 2005. godine odbačen je kao neblagovremen apelanticin prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Gradskog Sekretarijata za stambene poslove broj 14/3-372-
1262/96 od 12. novembra 1996. godine i rješenjem broj 14/3-372-1683/97 od 1. oktobra 1997. godine, kojim je stan u ulici Ustanička broj 5 Ilidža, nosioca stanarskog prava Jozefine Mihaliček proglašen privremeno i trajno napuštenim.
3. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv zaključka Uprave broj 23-04/IV-23-38/04 od 18. oktobra 2005. godine, Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje broj 27/02-23-121/06 od 10. marta 2006. godine kojim je odbilo žalbu.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 000387 06 U od 18. maja 2009. godine, odbijena je apelantica sa tužbenim zahtjevom izjavljenim protiv rješenja Ministarstva broj 27/02-23-121/06 od 10. marta 2006. godine.
5. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na presudu koja je donesena u postupku u kojem su nadležni upravni organi i Kantonalni sud odlučivali o prijedlogu apelantice za obnovu upravnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Gradskog Sekretarijata za stambene poslove broj 14/3-
372-1262/96 od 12. novembra 1996. godine i rješenjem broj 14/3-372-1683/97 od 1. oktobra 1997. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni upravni postupak ili ne.
8. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 000387 06 U od 18. maja 2009. godine, a koji se vodio po prijedlogu apelantice za obnovu postupka okončanog rješenjem Gradskog Sekretarijata za stambene poslove broj 14/3-372-1262/96 od 12. novembra 1996. godine i rješenjem broj 14/3-372-1683/97 od 1. oktobra 1997. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila obnova navedenog postupka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se, shodno tome, apelantica ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelantica smatra da je zbog odbijanja prijedloga za obnovu postupka povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelantica pobija presudu Kantonalnog suda, donesenu u postupku po prijedlogu za obnovu upravnog postupka, u kojem se odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila obnova navedenog postupka. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Pored toga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelanticinim pravima iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je predmetna apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović