Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2575/09 (Z. P.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2575/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2575/09, rješavajući apelaciju Zorana Pejovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Pejovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Kžž-09-000 015 od 9. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Pejovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine, presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Kž-08-000 061 od 9. oktobra 2008. godine i presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-K-07-000 005 od 30. januara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Pejović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Jevto Janković, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kžž-09-000 015 od 9. juna 2009. godine, presude Vrhovnog suda, broj 118-
0-Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine, presude Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-08-000 061 od 9. oktobra 2008. godine i presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-K-07-000 005 od 30. januara 2008. godine.
2. Presudom Okružnog suda, broj 015-0-K-07-000 005 od 30. januara 2008. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo – ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06, u daljnjem tekstu: Krivični zakon RS)), osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci i izrečena mu mjera bezbijednosti zabrane upravljanja motornim vozilima «B» kategorije za vrijeme od jedne godine računajući od dana pravosnažnosti presude, Nebojša Tešanović je oglašen krivim za krivično djelo – ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona RS i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a Milijan Mijović je oglašen krivim za krivično djelo – lažno prijavljivanje krivičnog djela iz 364. stav 3. Krivičnog zakona RS i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, oštećeni sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu, a apelant, Nebojša Tešanović i Milijan Mijović obavezani da solidarno nadoknade troškove postupka, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-08-000 061 od 9. oktobra 2008. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branitelja Milijana Mijovića i u odnosu na njega presuda Okružnog suda potvrđena, dok je uvažavanjem žalbi branitelja apelanta i Nebojše Tešanovića, u odnosu na njih, ukinuta presuda Okružnog suda i određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom.
4. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine, apelant je oglašen krivim da je na način preciziran u izreci presude počinio krivično djelo – ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona RS, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci i izrečena mu mjera bezbijednosti zabrane upravljanja motornim vozilima «B» kategorije u trajanju od jedne godine od dana pravosnažnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere, oštećeni upućeni da imovinsko-pravni zahtjev u cjelini ostvaruju u parničnom postupku, a apelant obavezan da nadoknadi troškove postupka, o čijoj će visini biti odlučeno posebnim rješenjem. Presudom je dalje Nebojša Tešanović oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo – ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona RS, oštećeni upućeni da svoj imovinsko-pravni zahtjev u odnosu na Nebojšu Tešanovića u cijelosti ostvaruju u parničnom postupku, dok su troškovi krivičnog postupka koji se odnose na njega pali na teret budžetskih sredstava suda.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžž-09-000 015 od 9. juna 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba republičkog tužitelja i u oslobađajućem dijelu u odnosu na Nebojšu Tešanovića potvrđena presuda Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine, dok je odbačena kao nedozvoljena žalba apelantovog branitelja izjavljena protiv osuđujućeg dijela presude Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 119/08), koji je stupio na snagu 26. decembra 2008. godine, izmijenjena odredba člana 324. Zakona o krivičnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 50/03), tako što su odredbom stava 1. tačka a), b) i v) taksativno nabrojane situacije kada je protiv presude drugostepenog suda dozvoljena žalba. Vrhovni sud je dalje naveo da u konkretnom slučaju u odnosu na apelanta i Okružni sud, kao prvostepeni, a i ovaj sud kao drugostepeni je donio osuđujuću presudu, te dakle, kako su obje presude osuđujuće, a odredba člana 324. stav 1. tačka a), b) i v), u takvoj procesnoj situaciji ne propisuje mogućnost izjavljivanja žalbe protiv drugostepene presude, to je žalbu apelantovog branitelja valjalo odbaciti na osnovu člana 318. Zakona o krivičnom postupku, jer u ovom slučaju, žalba po zakonu nije dozvoljena. Vrhovni sud je istaknuo da kako ova žalba sadrži i zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, o tom zahtjevu odlučuje vijeće suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu, a to je Okružni sud.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
U odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžž-09-000 015 od 9. juna 2009. godine
8. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Ustavni sud zapaža da presudom Vrhovnog suda, broj 118-
0-Kžž-09-000 015 od 9. juna 2009. godine, u dijelu kojim je žalba apelantovog branitelja odbačena kao nedozvoljena, nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelanta, već je odlučivano o procesnoj dopustivosti žalbe protiv drugostepene presude Vrhovnog suda, broj 118-0-
Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti su se tom prilikom utvrđivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizilazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine, presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-08-000 061 od 9. oktobra 2008. godine i presudu Okružnog suda, broj 015-0-K-07-000 005 od 30. januara 2008. godine
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžk-08-000 016 od 17. marta 2009. godine, s obzirom da je apelantov branitelj 14. aprila 2009. godine podnio žalbu i zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka protiv navedene presude Vrhovnog suda, pa se samo po sebi podrazumijeva da je navedenu presudu Vrhovnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. augusta 2009. godine, proizlazi da je u ovom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović