Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-26/09 (T.K. i M.P.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-26/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 26/09 rješavajući apelaciju T.K. i M.P. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija T.K. i M.P podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58-

0-P-900898-07-Rev od 28. oktobra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-07-000067 od 22. marta 2007. godine, i presude Općinskog suda u Mostaru, broj P. 900898/04 od 19. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. T.K. i M.P. (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Mostara, koje zastupa Advokatura „Ćupina & Co“ d.o.o. za obavljanje advokatske djelatnosti Mostar, podnijele su 5. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 58-0-P-

900898-07-Rev od 28. oktobra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-07-000067 od 22. marta 2007. godine, i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P. 900898/04 od 19. oktobra 2006. godine.

2. Odlučujući u ponovnom postupku, presudom Općinskog suda, broj P. 900898/04 od 19. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-000067 od 22. marta 2007. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica koji su podnijele protiv tužene N.J. a kojim su tražile da se razvrgne zajednica nekretnina, bliže navedenih u izreci presude, te da se tužena obaveže da apelanticama predaju u posjed predmetne nekretnine, a apelanticama da se dozvoli uknjižba prava vlasništva na navedenim nekretninama uz prethodno brisanje tužene sa njenih dosadašnjih suvlasničkih-sukorisničkih dijelova na predmetnim nekretninama, te da im tužena nadoknadi troškove parničnog postupka, a sve u roku od 30 dana.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 58-0-P-900898-07-Rev od 28. oktobra 2008. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelantica izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju predmet spora nenovčani tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice tražile razvrgnuće zajednice nekretnina, a u kojem je postupak započet prije stupanja na snagu važećeg ZPP-a sa označenom vrijednosti predmeta spora u iznosu od 8.000 KM na glavnoj raspravi dana 27. aprila 1999. godine. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su nakon ukidanja prethodne presude prvostepenog suda broj P-81/00 od 18. februara 2003. godine na pripremnom ročištu održanom 16. februara 2005. godine apelantice izjavile da ostaju kod tužbe i navoda, što znači i kod vrijednosti predmeta spora od 8.000 KM, te da je prvostepeni sud mogao „najkasnije“ na tom ročištu provjeriti tačnost naznačene vrijednosti po službenoj dužnosti ili po prigovoru stranke, ali da u tom pravcu nije bilo nikakvih aktivnosti, te je ta vrijednost spora i mjerodavna u odnosu na pravo na izjavljivanje revizije. Vrhovni sud je istakao da je članom 321. stav 3. ZPP-a propisano da kad tužitelj vrijednost spora suviše visoko ili nisko naznači, sud će najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano onda na glavnoj raspravi prije početka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora, što znači da sud kada to do tada ne učini onda u pogledu izmjene vrijednosti spora svako naknadno mijenjanje je bez pravnog učinka u odnosu na dopustivost revizije, pa je stoga, u konkretnom slučaju, naknadna promjena vrijednosti spora na iznos od 11.000 KM na kasnijem ročištu održanom 29. juna 2006. godine bez pravnog učinka. Budući da je vrijednost predmeta spora ostala u iznosu kao na pripremnom ročištu, tj. 8.000 KM, Vrhovni sud je zaključio da je revizija nedozvoljena, jer navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 3. ZPP-a.

4. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 58-0-P-900898-07-Rev od 28. oktobra 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantica izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-000067 od 22. marta 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelantica revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-000067 od 22. marta 2007. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelanticima dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-000067 od 22. marta 2007. godine, s obzirom da su apelantice protiv iste izjavile reviziju Vrhovnom sudu, 29. aprila 2007. godine, o kojoj je Vrhovni sud odlučio rješenjem, broj 58-0-P-900898-07-Rev od 28. oktobra 2008. godine. Apelantice su, dakle, presudu Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-000067 od 22. marta 2007. godine, primile prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. januara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-26/09 (T.K. i M.P.) | Sudska praksa | Aktio