Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2611/09 (V. Š.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2611/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2611/09, rješavajući apelaciju Vehbije Škaljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vehbije Škaljića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-07-001 088 od 21. maja 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-001319 od 17. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-O-P-06-000343 od 9. maja 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vehbija Škaljić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke, koga zastupa Omer Hadžiselimović, advokat iz Banje Luke, podnio je 13. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-001 088 od 21. maja 2009. godine presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001319 od 17. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-O-P-06-000343 od 9. maja 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 071-O-P-06-000343 od 9. maja 2007. godine Grad Banja Luka, kao tuženi, je obavezan da na ime naknade materijalne štete apelantu isplati iznos od 73.319,00 KM i naknadi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 6.751,25 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja, pa do isplate. Apelant je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i zahtjevom u pogledu zakonske zatezne kamate, preko dosuđenih iznosa.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001319 od 17. septembra 2007. godine, djelimično je uvažena apelantova žalba, prvostepena presuda preinačena u odluci o troškovima parničnog postupka, tako da je tuženi obavezan nadoknaditi apelantu te troškove u iznosu od 9.804,25 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. maja 2007. godine, pa do isplate. U preostalom-odbijajućem dijelu, apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-001 088 od 21. maja 2009. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena 21. maja 2009. godine protiv drugostepene presude Okružnog suda od 17. septembra 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Odredbom člana 316. stav 2. istog zakona je propisano da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok je stavom 3. istog člana propisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Iz sadržaja naprijed prikazanih odredaba ZPP, slijedi da zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje predstavlja sporedno potraživanje koje se ne uzima u obzir kod određivanja vrijednosti spora. Stoga, kada se pobijanom dragostepenom presudom pored odluke o glavnoj stvari odluči i o zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate kao sporednom potraživanju, revizija protiv tog dijela presude nije dozvoljena, s obzirom da se pojam "pobijani dio pravosnažne presude" iz člana 237. stav 2. ZPP odnosi samo na novčanu vrijednost glavnog, a ne i sporednog potraživanja. Kako se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari revizijom pobija drugostepena presuda u dijelu odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, kao sporednog potraživanja preko dosuđenog iznosa, ovaj sud je odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja na osnovu odredbe člana 247. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata, proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-001 088 od 21. maja 2009. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-
001319 od 17. septembra 2007. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001319 od 17. septembra 2007. godine, s obzirom da je apelant 29. oktobra 2007. godine izjavio reviziji protiv navedene presude, pa je nesporno da je apelant navedenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. avgusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda od 17. septembra 2007. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović