Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2646/09 (D. P.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2646/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2646/09, rješavajući apelaciju Dede Pjanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dede Pjanića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-PŽP-09-000 098 od 4. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj 022-0-Pr-07-000889 od 10. februara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dede Pjanića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj 022-0-Pr-07-
000889 od 27. augusta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dedo Pjanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Mirsad Seferagić, advokat iz Cazina, podnio je 17. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-PŽP-09-000 098 od 4. juna 2009. godine, rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 022-0-Pr-07-000889 od 10. februara 2009. godine i rješenja Općinskog suda, broj 022-0-Pr-07-000889 od 27. augusta 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj 022-0-Pr-07-000889 od 27. augusta 2008. godine, apelant je oglašen odgovornim zbog propuštanja da se pojavi na usmeni pretres zakazan za 27. august 2008. godine u 11 sati, a po njegovom zahtjevu za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu Treće PU, PS Sanski Most, broj 1000177480 od 17. oktobra 2007. godine, zbog čega je navedeni prekršajni nalog postao konačan i izvršan. Rješenjem je dalje apelant obavezan da uplati određeni iznos na ime troškova prekršajnog postupka, na način i u roku preciziranom u izreci rješenja.
3. Apelant je putem svog zastupnika zatim podnio žalbu protiv navedenog rješenja, koja je dostavljena Kantonalnom sudu na daljnji postupak, međutim, Kantonalni sud je vratio kompletni spis Općinskom sudu, radi odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, jer je iz sadržaja žalbe proizašlo da se radi o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj 022-0-Pr-07-000889 od 10. februara 2009. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-PŽP-09-000 098 od 4. juna 2009. godine, određeno je da se ne dopušta povrat u pređašnje stanje, iz razloga što apelant nije, u smislu člana 70. stav 2. Zakona o prekršajima FBiH («Službeni list FBiH» broj 31/06), dokazao da je do propuštanja pojavljivanja došlo iz opravdanih razloga.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
U odnosu na postupak po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje
7. Ustavni sud mora prvo da odluči da li se apelant može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. st. 1, 2. i 3. Evropske konvencije, u slučaju kada nije dopušten njegov prijedlog za povrat u pređašnje stanje u postupku pred sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].“
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada nije dopušten apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne, dok se nije odlučivalo o meritumu, tj. o prekršajnom nalogu. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanata na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine).
U odnosu na prekršajni postupak
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Općinskog suda, broj 022-0-Pr-07-000889 od 27. augusta 2008. godine, s obzirom da Općinski sud, rješenjem od 10. februara 2009. godine, nije dopustio apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, pa se samo po sebi podrazumjeva da je pobijano rješenje Općinskog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. augusta 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Općinskog suda, broj 022-0-Pr-07-000889 od 27. augusta 2008. godine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović