Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2692/09 (M. M., Z. S., M. K., L. I., P. B.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2692/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2692/09, rješavajući apelaciju Miroslava Mršića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Mršića, Zore Savić, Miće Kondića, Ljubomira Ivanovića, Predraga Baltića, Drage Gojića, Slavice Kovačević, Radeta Gaćeše, Nikole Mandića, Jovana Umićevića i Milana Ivančevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 670 od 8. jula 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Mršić, Zora Savić, Mićo Kondić, Ljubomir Ivanović, Predrag Baltić, Drago Gojić, Slavica Kovačević, Rade Gaćeša, Nikola Mandić, Jovan Umićević i Milan Ivančević (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Novog Grada, koje zastupa Snježana Knežević, advokat iz Novog Grada, podnijeli su 21. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 670 od 8. jula 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-P-06-000 460 od 16. januara 2008. godine obavezana Opština Novi Grad, kao tužena, da apelantima, kao tužiteljima, po osnovu neisplaćenih plata, za određene vremenske periode, isplati odgovarajuće novčane iznose, bliže označene u izreci ove presude. Preko dosuđenih iznosa zahtjevi apelanata su odbijeni kao neosnovani. Utvrđeno je da je za određene vremenske periode, za koje je tražena naknada plate, tužba povučena od strane apelanata Miroslava Mršića i Miće Kondića, te da je u cjelini povučena tužba u odnosu na drugotužene, mjesne zajednice, bliže navedene u izreci prvostepene presude. Istom presudom obavezana je tužena da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 16.096,85 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-

000 095 od 18. marta 2008. godine prvostepena presuda Osnovnog suda od 16. januara 2008. godine je ukinuta i tužba apelanata odbačena, kao nedopuštena. Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi tužene, našao da je tužba apelanata nedozvoljena temeljem odredbe člana 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/94, 6/97 i 96/03; u daljnjem tekstu: ZRODO), budući da apelanti, prije pokretanja ovoga spora, nisu tražili internu zaštitu, slijedom čega je prvostepenu presudu ukinuo i tužbu odbacio.

4. Apelanti su izjavili reviziju protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 095 od 18. marta 2008. godine, koju je Vrhovni sud odbio rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 670 od 8. jula 2009. godine. Vrhovni sud je konstatovao da je zaključak drugostepenog suda o nedopuštenosti tužbe pravilan. U obrazloženju rješenja, dalje se navodi, da je drugostepeni sud pravilno zaključio da se apelanti nisu koristili pravom pismenog obraćanja funkcioneru koji rukovodi organom, čime su propustili pravo podnošenja prigovora funkcioneru, a time i pravo podnošenja tužbe sudu u zakonom propisanom roku. Vrhovni sud je na kraju zaključio, da je propuštanjem rokova za obraćanje apelanata tuženoj u smislu člana 37. st. 1., 2., 3. i 5. ZRODO-a, a zatim i rokova za podnošenje tužbe sudu, tužba apelanata nedopuštena i kao takva je pravilno odbačena pobijanim rješenjem Okružnog suda.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 670 od 8. jula 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su podnijeli tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Osnovni sud je presudom broj 077-0-P-06-000 460 od 16. januara 2008. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata, međutim, u žalbenom postupku, Okružni sud je rješenjem broj 011-0-Ž-08-000 095 od 18. marta 2008. godine ukinuo presudu Osnovnog suda i odbacio tužbu apelanata kao nedopuštenu. Apelanti su, zatim, izjavili reviziju koja je odbijena osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 670 od 8. jula 2009. godine.

9. Ustavni sud zapaža da Okružni i Vrhovni sud nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli prigovor čime su izgubili pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti prigovor ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja prigovora, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti, nepodnošenjem prigovora tuženoj, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, te redovni sudovi, u postupku koji je okončan osporenom odlukom, nisu mogli meritorno odlučivati o tužbi apelanata, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2692/09 (M. M., Z. S., M. K., L. I., P. B.) | Sudska praksa | Aktio