Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2771/09 (N.T.V.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Upravni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2771/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2771/09, rješavajući apelaciju N.T.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.T.V. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-

Uvp-06-000206 od 21. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.T.V. podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj U-1696/05 od 24. februara 2006. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj UP-09-25-

03-467/02 od 7. novembra 2005. godine i rješenja Odjela opće uprave općine Čapljina, broj UP 02-25-159/1 od 4. jula 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. N.T.V. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Berlina, Njemačka, koju zastupa Branko Mandrapa, advokat iz Čapljine, podnijela je 31. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000206 od 21. maja 2009. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-1696/05 od 24. februara 2006. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-09-25-03-467/02 od 7. novembra 2005. godine i rješenja Odjela opće uprave općine Čapljina (u daljnjem tekstu: Odjel), broj UP 02-25-159/1 od 4. jula 2005. godine.

2. Rješenjem Odjela opće uprave i kulture Općine Čapljina, broj UP 02-25-159/1 od 4. jula 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj UP-09-25-03-467/02 od 7. novembra 2005. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za potvrđivanje stanarskog prava i vraćanje u posjed stana u ulici Kralja Zvonimira 29, Čapljina.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj U-1696/05 od 24. februara 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva, broj UP-09-25-03-467/02 od 7. novembra 2005. godine.

4. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000206 od 21. maja 2009. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

5. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude

7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-

000206 od 21. maja 2009. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-1696/05 od 24. februara 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelantice na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

U odnosu na upravni postupak i upravni spor

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj U-1696/05 od 24. februara 2006. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 21. maja 2009. godine donio presudu po apelantičinom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, pa se samo po sebi podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. augusta 2009. godine, proizlazi da je u ovom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno, nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2771/09 (N.T.V.) | Sudska praksa | Aktio