Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2791/09 (M. Š. i O. O.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Troškovi postupka
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2791/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2791/09, rješavajući apelacije Muradifa Šehovića i Omera Obhodžaša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Muradifa Šehovića i Omera Obhodžaša podnesene radi utvrđivanja neustavnosti čl. 401. i 402. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Muradifa Šehovića i Omera Obhodžaša podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, br. 009-0-Gž-08-000857 od 7. jula 2009. godine i broj 009-0-

Gž-08-000679 od 1. jula 2009. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Muradif Šehović i Omer Obhodžaš (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 3. septembra 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. 009-0-GŽ-08-000857 od 7. jula 2009. godine i 009-0-GŽ-08-

000679 od 1. jula 2009. godine.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2791/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2791/09 i AP-2793/09.

3. Rješenjima Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. 065-0-P-07-

001812 od 24. decembra 2007. godine i 065-0-P-07-003064 od 10. decembra 2007. godine, koja su potvrđena rješenjima Kantonalnog suda, br. 009-0-GŽ-08-000857 od 7. jula 2009. godine i 009-0-

GŽ-08-000679 od 1. jula 2009. godine, odbijen je prijedlog apelanta Muradifa Šehovića za oslobađanje od troškova vještačenja na teret suda, odnosno, odbijen je prijedlog apelanta Omera Obhodžaša za oslobađanje od troškova vještačenja.

4. Apelanti su izjavili revizije protiv rješenja Kantonalnog suda, o kojim Vrhovni sud Federacije Bosne i Heregovine još uvijek nije odlučio.

5. Apelanti tvrde da im je osporenim odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te odredbe člana I/2 i II/1. i 2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti takođe traže da Ustavni sud utvrdi neustavnost čl. 401. i 402. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“ U odnosu na utvrđivanje neustavnosti čl. 401. i 402. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku

7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». Prema navedenim odredbama, Ustavni sud, u okviru apelacione nadležnosti, može razmatrati apelacije podnesene protiv presude, odnosno odluke kojom je okončan neki postupak. Slijedi da Ustavni sud nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra da li neki zakon, odnosno opći akt sam po sebi krši neka od ustavnih prava apelanata (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 905/08 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

U odnosu na rješenja Kantonalnog suda, br. 009-0-GŽ-08-000857 od 7. jula 2009. godine i 009-0-GŽ-08-000679 od 1. jula 2009. godine

8. Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja donesena u akcesornim postupcima u okviru parničnih postupaka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za oslobađanje apelanata od troškova vještačenja.

9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske, od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.

10. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnih postupaka («procedure»), u kojim se odlučivalo o prijedlozima apelanata za oslobađanje od troškova vještačenja, bila odlučujuća za utvrđivanje njihovih građanskih prava i obaveza.

11. Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku koji se u okviru parničnog postupka odnosi na oslobađanje od troškova vještačenja ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom prijedloga za oslobađanje od troškova vještačenja rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za oslobađanje od troškova vještačenja, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Dakle, apelacije su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2791/09 (M. Š. i O. O.) | Sudska praksa | Aktio