Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2829/09 (J. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Krivično djelo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2829/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2829/09, rješavajući apelaciju Jelice Miljanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelice Miljanović podnesene protiv izmijenjenog člana 324. Zakona o krivičnom postupku (sada član 332. prečićenog teksta Zakona o krivičnom postupku, «Službeni glasnik RS» broj 100/09), zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelice Miljanović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Kžž-09-000 021 od 19. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jelica Miljanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Miloš Perić, advokat iz Zvornika, podnijela je 5. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kžž-09-000 021 od 19. juna 2009. godine i izmijenjenog člana 324. Zakona o krivičnom postupku (sada član 332. prečićenog teksta Zakona o krivičnom postupku, «Službeni glasnik RS» broj 100/09). Istovremeno, u apelaciji, apelantica je zatražila da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se odložilo eventualno izvršenje presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Kžk-07-000 17 od 24. februara 2009. godine, u pogledu upućivanja apelantice na izdržavanje kazne zatvora od 6 mjeseci.

2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-119/2005 od 8. novembra 2005. godine, apelantica je oglašena krivom za krivično djelo – krađa iz člana 231. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06, u daljnjem tekstu: Krivični zakon), osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM, uz preciziranje načina isplate kazne, oštećeni sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni da ga mogu u cijelosti ostvarivati u parničnom postupku, a apelantica obavezana da nadoknadi troškove krivičnog postupka.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Kž-06-000 002 od 25. januara 2006. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda i određeno održavanje pretresa pred ovim sudom.

4. Presudom Okružnog suda, broj 012-0-Kžk-06-000 003 od 12. februara 2007. godine, apelantica je oglašena krivom za krivično djelo – teška krađa iz člana 232. stav 2. Krivičnog zakona, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, obavezana da na ime imovinsko-pravnog zahtjeva postavljenog od strane oštećenih plati oštećenim iznos od 10.000,00 KM, te obavezana da nadoknadi troškove krivičnog postupka.

5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžž-07-000 011 od 25. septembra 2007. godine, ukinuta je presuda Okružnog suda, broj 012-0-Kžk-06-000 003 od 12. februara 2007. godine, i predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Presudom Okružnog suda, broj 012-0-Kžk-07-000 017 od 24. februara 2009. godine, apelantica je oglašena krivom za krivično djelo – teška krađa iz člana 232. stav 2. Krivičnog zakona, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, obavezana da na ime imovinsko-pravnog zahtjeva postavljenog od strane oštećenih plati oštećenim iznos od 10.000,00 KM, te obavezana da nadoknadi troškove krivičnog postupka.

7. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžž-09-000 021 od 19. juna 2009. godine, odbačena je kao nedozvoljena žalba apelantičinog branitelja izjavljena protiv presude Okružnog suda, broj 012-0-

Kžk-07-000 017 od 24. februara 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 119/08 od 18. decembra 2008. godine), koje su stupile na snagu 26. decembra 2008. godine, izmijenjen član 324. Zakona o krivičnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 50/03, 11/04, 115/04 i 68/07) koji reguliše pravo na žalbu protiv presude drugostepenog suda, te da prema izmijenjenim odredbama citiranog zakonskog propisa nije moguće izjaviti žalbu protiv drugostepene osuđujuće presude donesena na pretresu, povodom žalbe na osuđujuću prvostepenu presude (osim kada je u pitanju osuda na kaznu dugotrajnog zatvora), niti je moguće izjaviti žalbu protiv drugostepene oslobađajuće presude, donesene na pretresu povodom žalbe na oslobađajuću prvostepenu presudu. Vrhovni sud je dalje naveo da kako je prema stanju spisa, pobijana drugostepena presuda donesena nakon stupanja na snagu navedenih izmjena Zakona o krivičnom postupku (24. februara 2009. godine), koje ne predviđaju mogućnost žalbe na novu osuđujuću presudu, osim u slučaju istaknutog izuzetka, a pod koji se ne može podvesti konkretan predmet, to u smislu citiranog zakonskog propisa izjavljena žalba nije dozvoljena. Vrhovni sud je naveo da mada je u pouci o pravnom lijeku u pobijanoj drugostepenoj presudi, pogrešno navedena pouka o dozvoljenosti žalbe, pravo na žalbu se može propisati samo zakonom, te ova pogrešna pravna pouka drugostepenog suda ne proizvodi pravno dejstvo, jer ne može konstituisati pravo na žalbu koje strankama, prema odredbama Zakona o krivičnom postupku, ne pripada za konkretan slučaj.

8. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom i izmijenjenom odredbom člana 324. Zakona o krivičnom postupku povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te član II/2 Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“ U odnosu na član 324. Zakona o krivičnom postupku

10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». Prema navedenim odredbama, Ustavni sud, u okviru apelacione nadležnosti, može razmatrati apelacije podnesene protiv presude, odnosno odluke kojom je okončan neki postupak. Slijedi da Ustavni sud nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra da li neki zakon, odnosno opći akt sam po sebi krši neka od ustavnih prava apelanata (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 905/08 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

U odnosu na rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžž-09-000 021 od 19. juna 2009. godine

11. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Ustavni sud zapaža da rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-

0-Kžž-09-000 021 od 19. juna 2009. godine, kojim je žalba apelantičinog branitelja odbačena kao nedozvoljena, nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelantice, već je odlučivano o procesnoj dopustivosti žalbe protiv drugostepene presude Okružnog suda, broj 012-0-

Kžk-07-000 017 od 24. februara 2009. godine. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelantice, niti su se tom prilikom utvrđivalo o apelantičinim građanskim pravima i obavezama, proizilazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, ni o članu II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2829/09 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio