Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2830/09 (M. S.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2830/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2830/09, rješavajući apelaciju Manojla Stjepanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Manojla Stjepanovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-08-000 099 od 16. juna 2009. godine i presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-06-000 022 od 7. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Manojlo Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Biljana Brkić, advokat iz Doboja, podnio je 5. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 099 od 16. juna 2009. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-06-000 022 od 7. novembra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P.440/04 od 11. novembra 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev ODP «Bosnaexpres» Doboj (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je traženo da se usvoji otkaz ugovora o korištenju stana broj 50-1429/92 od 14. aprila 1992. godine zaključen između apelanta kao prvotuženog i JP za izgradnju i uređenje naselja Doboj (pravnog prethodnika drugotuženog «Dobojinvest» AD Doboj, u daljnjem tekstu drugotuženi), kao i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se obaveže apelant da mu preda u posjed stan koji se nalazi u Doboju, ulica Vidovdanska broj 3, zgrada Vladimirka, sprat II, stan broj 25 površine 60,35 m². Istom presudom djelimično je usvojen protivtužbeni zahtjev apelanta i utvrđeno da je apelant kao nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu stekao pravo na otkup istog, te je obavezan tužitelj da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.335,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Osnovnog suda broj P.440/04 od 11. novembra 2005. godine, Okružni sud je donio presudu broj 013-0-Gž-06-000 022 od 7. novembra 2007. godine kojom je uvažena žalba tužitelja i preinačena prvostepena presuda, tako što je usvojen zahtjev tužitelja dok je protivtužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan. Istom presudom obavezan je apelant da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.230,00 KM.

4. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 118-0-Rev-08-000 099 od 16. juna 2009. godine kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 48/09, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakonaVrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP.

5. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija apelanta je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 099 od 16. juna 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 022 od 7. novembra 2007. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 022 od 7. novembra 2007. godine. Budući da je Vrhovni sud 16. juna 2009. godine donio rješenje broj 118-0-Rev-08-000 099, podrazumijeva se da je apelant presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. septembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 022 od 7. novembra 2007. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2830/09 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio