Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-294/09 (Kantonalno tužilaštvo Sarajevo)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-294/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 294/09, rješavajući apelaciju Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalnog tužilaštva Sarajevo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-08-000439 od 16. decembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Kantonalno tužilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalni tužilac Aziz Jahjefendić, podnio je 4. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-08-000439 od 16. decembra 2008. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-1/05 od 12. maja 2008. godine, optuženi Ismet Sokolović, Magda Balić i Dženan Tanović na osnovu člana 299. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) oslobođeni su optužbe da su počinili krivična djela zloupotrebe položaja i ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 31. ranijeg važećeg Krivčnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), a Dženan Tanović i da je počinio produženo krivično djelo porezne utaje iz člana 273. stav 1. KZ FBiH.
3. Nezadovoljan presudom, apelant je 12. augusta 2008. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je rješenjem broj K-1/05 od 2. septembra 2008. godine, žalbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant osporenu presudu primio 17. jula 2008. godine, te da je na prijedlog apelanta od 21. jula 2008. godine, predsjednik vijeća rješenjem od 22. jula 2008. godine produžio rok za žalbu za 15 dana od dana donošenja rješenja o produženju roka, iz kojeg proizilazi da je posljedni dan roka za podnošenje žalbe 6. august 2008. godine. S obzirom na navedeno, žalba apelanta je podnijeta po proteku kako zakonskog roka, tako i produženog roka od 15 dana od dana donošenja rješenja o produženju roka za žalbu.
4. Protiv rješenja Kantonalnog suda broj K-1/05 od 2. septembra 2008. godine, apelant je podnio žalbu Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 070-0-Kž-08-000439 od 16. decembra 2008. godine odbio žalbu kao neosnovanu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju i člana 2. stav 3. tačka a) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim stvarima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj K-1/05 od 12. maja 2008. godine podnio žalbu koja je rješenjem Kantonalnog suda broj K-1/05 od 2. septembra 2008. godine odbačena kao neblagovremena. Nadalje, apelantova žalba je rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000439 od 16. decembra 2008. godine odbijena kao neosnovana iz razloga što je utvrđeno da apelant žalbu nije izjavio u zakonom propisanom roku.
9. Obzirom na navedeno, nesporno je da Kantonalni sud nije razmatrao žalbu apelanta, već je ista odbačena iz formalnih razloga, budući da je apelant žalbu podnio izvan zakonom propisanog, a također i sudskim rješenejm produženog roka. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe Kantonalnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove jer je samo formalno, mimo zakonom utvrđenog, odnosno sudskim rješenjem produženog roka, podnio žalbu po kojoj Kantonalni sud nije odlučivao o meritumu spora, budući da ista nije ispunjavala formalne uvjete tog pravnog lijeka. Navedeno je imalo za posljedicu da se i Vrhovni sud u žalbenom postupku bavio isključivo pitanjem blagovremenosti žalbe. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović