Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2998/09 (M. A. i H. I.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2998/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-2998/09, rješavajući apelaciju Mevlije Agić i Hasije Ikanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mevlije Agić i Hasije Ikanović podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000693 od 2. jula 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-001809 od 29. februara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj 033-
0-P-07-000146 od 19. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mevlija Agić i Hasija Ikanović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Banovića, podnijele su 17. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000693 od 2. jula 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-001809 od 29. februara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 033-0-P-07-000146 od 19. oktobra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 033-0-P-07-000146 od 19. oktobra 2007. godine, potvrđenom Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001809 od 29. februara 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim su apelantice tražile da se ponište odluke tužene Tvornice konfekcije „Borac“ Banovići (u daljnjem tekstu: tužena) br. 120-5/04 i 121-5/04 od 20. maja 2004. godine o otkazu ugovora o radu apelanticama, te da se tužena obaveže da ih vrati radni odnos, isplati im naknadu plaće za period odo 21. maja 2004. godine do 30. septembra 2005. godine u iznosu od po 4.860,10 KM, te da im uspostavi sva ostala prava iz radnog odnosa, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.386,00 KM.
3. Apelantice su izjavile reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-
001809 od 29. februara 2008. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 070-0-Rev-08-000693 od 2. jula 2009. godine.
4. Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela za svaku apelanticu iznosi po 4.869,10 KM, odnosno ne prelazi cenzus od 10.000 KM, propisan članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), te je zaključio da je revizija nedozvoljena u smislu navedene zakonske odredbe. Takođe, suprotno tvrdnjama apelantica, Vrhovni sud nije smatrao da bi odlučivanje po reviziji u konkretnom slučaju bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima da bi se ona izuzetno dozvolila po odredbama člana 237. stav 3. ZPP-a, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP-a.
5. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na rad.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. Apelantice su izjavile reviziju protiv Presude Kantonalnog suda suda broj 003-0-Gž-
07-001809 od 29. februara 2008. godine, ali je ona odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000693 od 2. jula 2009. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001809 od 29. februara 2008. godine.
9. S obzirom na to da je apelanticama 17. marta 2008. godina uručena Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001809 od 29. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. septembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović