Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3016/09 (L. P.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3016/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-3016/09, rješavajući apelaciju Ljube Predojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljube Predojevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-07-001007 od 2. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Gž-07-000529 od 27. aprila 2007. godine i presude Osnovnog suda Gradiška broj P-602/2005 od 27. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubo Predojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, podnio je 18. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-001007 od 2. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-
Gž-07-000529 od 27. aprila 2007. godine i presude Osnovnog suda Gradiška (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-602/2005 od 27. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-602/2005 od 27. oktobra 2006. godine obavezan je apelant da tužitelju M. R. na ime obračunate zakonske kamate i na ime troškova parničnog postupka isplati novčane iznose pobliže označene u navedenoj presudi.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000529 od 27. aprila 2007. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i prvostepena presuda djelimično preinačena na način da je ukinuta u dosuđujućem dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka i u tom dijelu vraćena prvostepenom sudu na ponovni postupak, a u dijelu u u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-001007 od 2. aprila 2009. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000529 od 27. aprila 2007. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbama Zakona o parničnom postupku Republiku Srpske („Službeni glasnik“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM (član 237. stava 3.); da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3.); da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2.); da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. stav 3.). U skladu s navedenim odredbama, Vrhovni sud je zaključio da je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznos od 2.323,30 KM, da ne ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, kao i da po ocjeni Vrhovnog suda odlučivanje o reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. S obzirom na naprijed navedeno, Vrhovni sud je zaključio da je apelantiva revizija nedozvoljena.
5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000529 od 27. aprila 2007. godine.
9. Budući da je apelant presudu Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000529 od 27. aprila 2007. godine primio 30. maja 2007. godine, a da je apelaciju Ustavnom sudu podnio 18. septembra 2009. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović