Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/09 (H. B.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3401/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 3401/09, rješavajući apelaciju Hrvoja Bjelobradića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hrvoja Bjelobradića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-

000 361 od 18. marta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hrvoje Bjelobradić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pule, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Jadranko Hadžisejdić, advokat iz Broda, podnio je 28. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 361 od 18. marta 2009. godine.

2. Apelant je, 7. jula 2003. godine, podnio tužbu protiv Republike Srpske - Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Bosanski Brod (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja i priznavanja stanarskog prava.

3. Presudom Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 13 84 P 001 229 03 P od 28. septembra 2007. godine utvrđeno je da je apelant, kao nositelj stanarskog prava, podnio tuženom 29. marta 1999. godine zahtjev za povrat dvosobnog stana koji se nalazi u Bosanskom Brodu u ulici Jovana Raškovića broj 17 (ranije Drage Vidoševića). Istom presudom je obavezan tuženik da naknadi apelantu na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.030,00 KM u roku od 30 dana od prijema prepisa presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

4. Odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Osnovnog suda, Okružni sud je donio rješenje broj 013-0-Gž-08-000 361 od 18. marta 2009. godine, kojim je žalbu uvažio, pobijanu presudu ukinuo i tužbu u ovoj pravnoj stvari odbacio. U obrazloženju rješenja je navedeno da odlučivanje o zahtjevu za vraćanje u posjed napuštenog stana predstavlja upravnu, a ne građansko-pravnu stvar. Pitanje blagovremenosti ili neblagovremenosti zahtjeva odnosno utvrđenje datuma podnošenja zahtjeva za povrat stana je samo pravno relevantna činjenica po kojoj se ne može voditi parnični postupak tužbom za utvrđenje predviđenom odredbom člana 54. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant je u skladu sa članom 15. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine imao mogućnost da podnese zahtjev za povrat stana u posjed nadležnom organu Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica u opštini u kojoj se stan nalazi, dok je članom 16. stav 1. istog zakona propisan period u kojem je to bilo moguće učiniti, pa se o takvom zahtjevu, kao i o blagovremenosti njegovog podnošenja, rješava u upravnom postupku. Umjesto toga, apelant je protiv tuženog podnio tužbu radi utvrđenja i priznanja stanarskog prava, a koju je u konačnici sud odbacio. Dakle, propust apelanta da se obrati nadležnom upravnom organu imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni sud nije upuštao u osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, nego se samo bavio pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po tužbi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/09 (H. B.) | Sudska praksa | Aktio