Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-403/07 (J. Š., Đ. K., R. K., M. Č.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-403/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-403/07, rješavajući apelaciju Jagode Šantić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Amandmana I na Ustav Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/09), člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Jagode Šantić, Đuke Kostića, Radojke Kujundžić, Mirjane Čabak, Tomislava Miloševića, Jele Stanivuković, Nedeljke Katana, Darka Katane, Brankice Katana i Dubravke Kezija, Kostadina Erkića, Petre Maričić, Milana Gligorevića, Zorana Marinkovića, Netke Kurešević, Omera Kadrića, Tanje Bijeljanić, Ljubice Hrnjez, Vojke Trivković, Radeta Krunića, Alije Ramića, Danice Slavinić, Saše Slavinića i Borisa Slavinića, Ane Vukašinović, Zorana Ilića, Janje Rakić, Marije Jeremić, Olge Dragičević, Snežane Milinković, Ruže Blagojević, Slavice Trifunović, Milomira Trifunovića, Radenke Tubić, Ljubinke Stojanović, Milice Stjepanović, Vide Gligić, Jele Vasić, Božane Simić, Rose Marinković, Nevenke Vujadinović, Milisava Lazića, Cvetka Ristića, Darka Cvjetinovića, Anđelije Rakić, Jelene Vujadinović, Desanke Dragičević, Branislava Vasiljevića, Mire Vasić, Ljiljane Rakić, Gordane Zekić, Milojke Simić, Milojke Bibić, Milojke Vujadinović, Radislava Lazarevića, Ivanke Ilić, Stojke Rakić, Dragice Vujadinović, Jelke Ćirković, Milenke Vujadinović i Obrenije Lazić, podnesene zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine, jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Savića podnesena zbog nestanka Dušana Savića na području Republike Hrvatske, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Jagoda Šantić, Đuka Kostić, Radojka Kujundžić, Mirjana Čabak, Tomislav Milošević, Jela Stanivuković, Nedeljka Katana, Darko Katana, Brankica Katana i Dubravka Kezija, Kostadin Erkić, Petra Maričić, Milan Gligorević, Zoran Marinković, Netka Kurešević, Omer Kadrić, Tanja Bijeljanić, Ljubica Hrnjez, Vojka Trivković, Rade Krunić, Alija Ramić, Danica Slavinić, Saša Slavinić i Boris Slavinić, Ana Vukašinović, Zoran Ilić, Janja Rakić, Marija Jeremić, Olga Dragičević, Snežana Milinković, Ruža Blagojević, Slavica Trifunović, Milomir Trifunović, Radenka Tubić, Ljubinka Stojanović, Milica Stjepanović, Vida Gligić, Jela Vasić, Božana Simić, Rosa Marinković, Nevenka Vujadinović, Milisav Lazić, Cvetko Ristić, Darko Cvjetinović, Anđelija Rakić, Jelena Vujadinović, Desanka Dragičević, Branislav Vasiljević, Mira Vasić, Ljiljana Rakić, Gordana Zekić, Milojka Simić, Milojka Bibić, Milojka Vujadinović, Radislav Lazarević, Ivanka Ilić, Stojka Rakić, Dragica Vujadinović, Jelka Ćirković, Milenka Vujadinović i Obrenija Lazić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Republička organizacija porodica zarobljenih, poginulih i nestalih lica Republike Srpske, Opštinska organizacija Bijeljina, Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo, odnosno, Srebrenica, Odbor porodica zarobljenih i nestalih civila Vlasenica, (Obreniju Lazić zastupa Dragica Jokić iz Zvornika), podnijeli su u vremenskom periodu od 19. januara 2007. godine do 1. septembra 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine. Milan Savić ( u daljnjem tekstu : apelant ) iz Gajeva-Šamac podnio je 14. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nestanka njegovog sina Dušana Savića na području Bjelovara-Republika Hrvatska.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-403/07. Spojene su slijedeće apelacije: AP-403/07, AP-696/08, AP-697/08, AP-698/08, AP-699/08, AP-700/08, AP-701/08, AP-702/08, AP-703/08, AP-704/08, AP-705/08, AP-706/08, AP-707/08, AP-708/08, AP-709/08, AP-710/08, AP-711/08, AP-712/08, AP-713/08, AP-714/08, AP-715/08, AP-716/08, AP-959/08, AP-1034/08, AP-1391/08, AP-1628/08, AP- 2096/08, AP-2100/08, AP-2101/08, AP-2102/08, AP-2103/08, AP-2104/08, AP-3897/08, AP- 229/09, AP-230/09, AP-231/09, AP-355/09, AP-232/09, AP-233/09, AP-348/09, AP-655/09, AP- 1471/09, AP-1472/09, AP-1714/09, AP-1715/09, AP-1716/09, AP-1717/09, AP-1718/09, AP- 1719/09, AP-1720/09, AP-1721/09, AP-1722/09, AP-1723/09, AP-1724/09, AP-1725/09, AP- 1726/09, AP-1727/09, AP-1728/09, AP-1729/09, AP-1730/09, AP-1731/09, AP-1732/09, AP- 1733/09, AP-1734/09, AP-1735/09, AP-1736/09, AP-1737/09, AP-1738/09, AP-1739/09, AP- 1740/09, AP-1741/09, AP-1742/09, AP-1743/09, AP-1744/09, AP-1745/09, AP-1906/09, AP- 2393/09, AP-2394/09, AP-2395/09, AP-2396/09, AP-2397/09 i AP-2784/09.

3. Apelanti su bliski srodnici lica koja su nestala za vrijeme rata na teritoriji Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 1995. godine, osim u predmetu AP-2102/08 u kojem je apelant Milan Savić naveo da je njegov sin nestao tokom ratnih sukoba 1991. godine u Bjelovaru, Republika Hrvatska. Većina apelanta tvrde da do danas nemaju nikakvih informacija o sudbini članova porodice nakon njihovog nestanka, osim u nekoliko predmeta, gdje apelanti navode da su pronađeni posmrtni ostaci nestalih lica.

4. Apelanti traže da saznaju istinu o sudbini članova svojih porodica, da se utvrdi ko je kriv za njihov nestanak i da se nakon toga krivci primjereno kazne, kao i da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe zbog toga što ne znaju šta se desilo sa članovima njihovih porodica. U apelacijama se većina apelanata poziva na povrede ustavnih prava: prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da ne budu podvrgnuti torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencijuju. Neki apelanti su se pozvali na povredu i ostalih ustavnih prava iz člana II/3.c), e), g), h), i), j), l) i m) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 1. i tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 1. i tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i /ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, … 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

6. Ustavni sud zapaža da su apelanti naveli da se nestanak njihovih članova porodica dogodio za vrijeme rata na teritoriji Bosne i Hercegovine, osim u predmetu AP-2102/08 u kojem je apelant naveo da se nestanak njegovog sina dogodio tokom ratnih sukoba 1991. godine na području Republike Hrvatske. Zajedničko za sve apelacije je da apelanti tvrde kako nemaju nikakvih pouzdanih informacija o sudbini članova svojih porodica, od njihovog nestanka do danas, tražeći da se utvrdi ko je kriv za njihov nestanak i da se nakon toga krivci primjereno kazne, te da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe.

7. Imajući u vidu sadržaj predmetnih apelacija Ustavni sud ukazuje da je u svojoj odluci broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 58/05 i «Službenom glasniku Republike Srpske» broj 72/05) usvojio apelacije Munibe Hadža i drugih apelanata, te utvrdio povredu ustavnih prava apelanata na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku i prava na privatni i porodični život iz člana II/3.b) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 8. Evropske konvencije, te naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da putem svojih komisija nadležnih za traženje nestalih lica hitno i bez daljnjeg odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema odluke, apelantima dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članovima njihovih porodica nestalih u toku rata na području Bosne i Hercegovine. Također je naloženo stranama iz člana 15. stav 1. Zakona o nestalim licima («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 50/04) da odmah i bez daljnjeg odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana, osiguraju operativno funkcioniranje institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim licima, tj. Instituta za nestala lica, Fonda za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralne evidencije nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Navedenu odluku Ustavni sud je dostavio na implementaciju Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i naložio da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja odluke obavijeste Ustavni sud o preduzetim mjerama.

8. Ustavni sud je u navedenoj odluci, imajući u vidu činjenicu da su se nestanci dogodili na području Bosne i Hercegovine, te da nakon nestanka nije provedena efikasna istraga o tome iako je od prestanka ratnih dejstava proteklo više od deset godina, niti su nadležne vlasti obavijestile članove porodica nestalih osoba o sudbini njihovih najbližih, zaključio da su članovi porodica nestalih lica bili izloženi nehumanom postupanju, koje je zabranjeno članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije, za što je smatrao odgovornim Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladu Republike Srpske. Nadalje, Ustavni sud je utvrdio i povredu prava na poštivanje porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, iz razloga što: „[...]su se nestanci desili na područjima današnjih entiteta Bosne i Hercegovine (Federacija i Republika Srpska), koji i pored obaveze da ispitaju prijave o nestancima na njihovoj teritoriji, nisu ništa učinili po tom pitanju, odnosno ni jednom od apelanata nisu dostavili pojedinačnu informaciju o tome šta se desilo sa njihovim članovima porodice[...]“.

9. U odnosu na zahtjeve apelanata za kompenzaciju, Ustavni sud je u navedenoj odluci, istakao da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, koji je stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Dalje je navedeno da su ovim zakonom, između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa traženja i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih lica, te da je osnovan Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u vezi sa procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava. Istim zakonom je osnovan i Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini, kao i Centralna evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud je usvojio stav da je, pored utvrđivanja kršenja navedenih ustavnih prava apelanata, kao vida njihove satisfakcije, neophodno da nadležna vlast bez odlaganja obezbijedi efikasno funkcioniranje navedenog instituta, fonda i centralne evidencije, radi otklanjanja daljnjih posljedica kršenja ustavnih prava apelanata i omogućavanja ostvarivanja drugih prava koja im po zakonu pripadaju. Ustavni sud je naveo da Zakon o nestalim licima predviđa dovoljnu finansijsku potporu za članove porodica nestalih lica, buduću da su čl. 11, 12. i 13. navedenog zakona propisani pravo, kriteriji i iznos novčane pomoći za članove porodica nestalih lica, dok je članom 16. predviđen postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji provodi Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Upravo u cilju realizacije prava na finansijsku pomoć za porodice nestalih lica, koja je predviđena Zakonom o nestalim licima, Ustavni sud je stranama iz člana 15. navedenog zakona naložio da hitno stave u funkciju i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima u koje spada i Fond za pomoć porodicama nestalih lica.

10. Ustavni sud podsjeća da je u predmetnoj odluci zaključio da «činjenica, da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih porodica, nestalih tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, je dovoljna Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove porodica nestalih došlo do povrede prava na zabranu nehumanog postupka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na privatan i porodični život iz člana 8. Evropske konvencije».

11. Nadalje, Ustavni sud je pozivajući se na zaključke iz odluke broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine, donio niz drugih odluka povodom apelacija podnesenih zbog nestanka lica tokom ratnog perioda u Bosni i Hercegovini (AP-143/04 od 23. septembra 2005. godine, AP-36/06 od 16. jula 2007. godine, AP-159/06 od 26. juna 2007. godine, AP-171/06 od 13. septembra 2007. godine, AP-1143/06 od 13. septembra 2007. godine, AP-384/06 od 10. januara 2008. godine, AP-2980/06 od 13. maja 2008. godine i AP-95/07 od 13. maja 2008. godine).

12. U skladu sa navedenim Ustavni sud uočava da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-129/04 od 27. maja 2005. godine, kao i navedenim odlukama koje je Ustavni sud naknadno donio, riješio apelacije koje se odnose na ista pitanja, a koja su predmet i konkretnih apelacija. Apelanti nisu Ustavnom sudu predočili navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučuje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su u međuvremenu nadležne vlasti poduzele određene korake u smislu stavljanja u funkciju institucija osnovanih Zakonom o nestalim licima, te ubrzanja procesa pronalaska nestalih lica.

13. U odnosu na apelaciju koja se tiče nestanka lica na teritoriji Republike Hrvatske, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, zbog toga što se radi o nestanku lica izvan teritorije Bosne i Hercegovine.

14. U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 1. i tačka 6. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena kada Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko utvrdi da se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-403/07 (J. Š., Đ. K., R. K., M. Č.) | Sudska praksa | Aktio