Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-558/09 (V. M.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-558/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 558/09, rješavajući apelaciju Velimira Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velimira Marića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 901856 07 Rev od 20. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Velimir Marić (u daljnjem tekstu: apelant) odvjetnik iz Mostara, podnio je 24. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 901856 07 Rev od 20. novembra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Ps 901856 04 Ps od 9. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Pž-07-000 005 od 3. aprila 2007. godine, obavezan je Hercegovačko-neretvanski kanton-Ministarstvo finansija Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) da na ime duga za pružene odvjetničke usluge, odbrane po službenoj dužnosti, isplati apelantu iznos od 17.148,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom i naknadi mu troškove parničnog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 901856 07 Rev od 20. novembra 2008. godine, revizija tuženog je usvojena, nižestepene presude ukinute i tužba odbačena. U obrazloženju rješenja je navedeno između ostalog da je o zahtjevu apelanta odlučeno posebnim rješenjima suda u krivičnom postupku. Dakle s obzirom da je o zahtjevu za naknadu troškova pravomoćno presuđeno, to je Vrhovni sud usvajanjem revizije tuženog odlučio kao u izreci.
4. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na odluke redovnih sudova kojima je odbačena njegova tužba za isplatu duga, jer se radi o presuđenoj stvari.
7. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.
8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odlučivanja o dopustivosti tužbe, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantičinih građanskih prava i obaveza.
9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Imajući u vidu da je sud odlučio o zahtjevu apelanta posebnim rješenjima u okviru krivičnog postupka, dakle o zahtjevu apelanta za naknadu troškova pravomoćno je presuđeno, te je Vrhovni sud usvajanjem revizije tuženog odlučio kao u izreci. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred Vrhovnim sudom, koji je donio osporeno rješenje, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravomoćno presuđeno. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, s obzirom da je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, jer je o istom pitanju već pravosnažno presuđeno, slijedi da se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović