Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-609/09 ("Unis"- fabrika cijevi AD Derventa)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-609/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 609/09, rješavajući apelaciju "Unis"- Fabrika cijevi AD Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Unis"- Fabrika cijevi AD Derventa podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000 177 od 30. januara 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Unis"- fabrika cijevi AD Derventa (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Neđo Drašković advokat iz Bijeljine, podnio je 27. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 177 od 30. januara 2009. godine.
2. Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06.06/017-236/0-3-023 od 3. aprila 2007. godine odbijen je zahtjev apelanta za izdavanje odobrenja za ustupanje potraživanja (cesiju) u poslovima sa inostranstvom u iznosu od 144.664,42 Eura.
3. Presudom Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 409 od 21. aprila 2008. godine odbijen je apelant sa tužbenim zahtjevom protiv rješenja Ministarstva, uz obrazloženje da je upravni organ pravilno utvrdio da apelant kao podnosilac zahtjeva nije dostavio dokumentaciju propisanu tačkom 5. Odluke o prebijanju dugova i potraživanja, cesiju i preuzimanje duga u poslovima sa inostranstvom odnosno nije dostavio jedinstvenu carinsku ispravu za uvoz robe, pa s obzirom na navedeno nisu ispunjeni uslovi za izdavanje traženog odobrenja propisani navedenom Odlukom.
4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-
000 409 od 21. aprila 2008. godine, koji je Vrhovni sud presudom broj 118-0-Uvp-08-000 177 od 30. januara 2009. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da je presudom kojom je tužba odbijena kao neosnovana pravilno odlučeno, te da je ista zakonita, a slijedom toga pravilno su postupili i upravni organi kada su odbili apelantov zahtjev. Po ocjeni Vrhovnog suda zahtjev za vanredeno prispitivanje je neosnovan, pa je ovaj sud primjenom člana 40. stav 1. Zakona u upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05), odlučio kao u dispozitivu presude.
5. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 177 od 30. januara 2009. godine kojom je odbijen zahtjev apelanta za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 409 od 21. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno prispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelantice ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno prispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović