Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-701/09 (M.M.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-701/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 701/09, rješavajući apelaciju M.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M. podnesena protiv rješenja Odjeljenja za komunalne i stambene poslove Administrativne službe grada Banja Luke broj 05-372-805/2000 od 12. decembra 2005. godine, a zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koju zastupa Smiljana Moravac Babić advokat iz Banja Luke, podnijela je 6. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Odjeljenja za komunalne i stambene poslove Administrativne službe grada Banja Luke (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 05-372-
805/2000 od 12. decembra 2005. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja broj 05-372-805/2000 od 12. decembra 2005. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice za ponavljanje upravnog postupka okončanog rješenjem broj 05-372-
805/2000 od 4. februara 2002. godine, a kojim je usvojen zahtjev A.M. radi donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana koji se nalazi u ulici Branka Popovića broj 190 u Banja Luci, nakon smrti nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu Š.M. (suprug apelantice), a čiji je davalac na korištenje grad Banja Luka. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelanticin prijedlog blagovremen, te da je izjavljen od ovlaštenog lica i okolnosti na kojima se prijedlog zasniva organu je učinjen vjerovatnim. Međutim, s obzirom da je Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/98, 12/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat kod nadležnog Ministarstva bio 19. april 2000. godine, te da apelantica kao lice iz člana 19. stav 2. Zakona o stambenim odnosima nije podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana u zakonom utvrđenom roku, pa samim tim izgubila pravo iz člana 21. stav 2. Zakona o stambenim odnosima da nastavi sa trajnim i nesmetanim korištenjem predmetnog stana.
3. Odlučujući po žalbi apelantice, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem broj 16-372-1/06 od 17. oktobra 2007. godine, odbilo žalbu kao neosnovanu.
4. Rješavajući po tužbi apelantice, Okružni sud Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio presudu broj 011-0-U-08-000 801 od 11. jula 2008. godine, kojom je tužbu uvažio i rješenje Ministarstva broj 16-372-1/06 od 17. oktobra 2007. godine, poništio iz razloga što je apelantica podnijela prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka nakon stupanja na snagu Zakona o privatizaciji državnih stanova («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 72/07-prečišćeni tekst).
5. U izvršenju navedene presude, Ministarstvo aktom broj 16-372-1/06 od 23. jula 2008. godine je oglasio ništavim rješenje Odjeljenja broj 05-372-805/2000 od 12. decembra 2005. godine i odbacio prijedlog apelantice za ponavljanje upravnog postupka okončanog rješenjem broj 05-372-805/2000 od 4. februara 2002. godine, na osnovu odredbe člana 226. stav 1., a u vezi sa članom 229. stav 2. i članom 252. stav 1. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02, u daljnjem tekstu: ZOUP).
6. Međutim, ocjenjujući zakonitost osporenog akta po podnesenoj tužbi apelantice, Okružni sud je presudom broj 11 0 U 000159 08 U od 10. februara 2009. godine, tužbu uvažio i akt Ministarstva broj 16-372-1/06 od 23. jula 2008. godine poništio i predmetnu upravnu stvar riješio na način da je žalbu apelantice protiv rješenja Odjeljenja broj 05-372-805/2000 od 12. decembra 2005. godine odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da je ranijom naprijed navedenom presudom ovog suda tuženom organu data pogrešna uputa koja se odnosi na promjenu stvarne nadležnosti, te da se u konkretnom slučaju ima primjeniti odredba člana 240. ZOUP-a, prema kojoj je za rješavanje po zahtjevu za ponavljanje postupka nadležan organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan. Na temelju navedenog, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni organ pravilno odlučio s obzirom da je apelantica izgubila stanarsko pravo jer nije blagovremeno podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana, a isti je napustila u periodu od 30. aprila 1991. godine do 19. decembra 1998. godine.
7. Apelantica smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1. uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, odredbom člana 16. Zakona o prestanku primjene krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova je 19. april 2000. godine kod nadležnog Ministarstva. Budući da apelantica nije podnijela zahtjev za povrat stana, slijedi da nije iscrpila sve pravne lijekove moguće prema zakonu.
11. Da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine.
12. Kako apelantica nije podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspjela opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović