Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-855/09 (G. M. i M. Š.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Žalba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-855/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-855/09, rješavajući apelaciju Gorice Manojlović i Miroslava Šarčevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorice Manojlović i Miroslava Šarčevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-001106 od 12. februara 2009. godine, rješenja Okružnog suda Bijeljina broj 012-0-Gž-07-000334 od 25. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina broj 080-0-P-01-000978 od 21. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Gorica Majlović i Miroslav Šarčević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, koje zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 20. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-001106 od 12. februara 2009. godine, rješenja Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000334 od 25. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-

0-P-01-000978 od 21. marta 2007. godine.

2. Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda broj 080-0-P-01-000978 od 21. marta 2007. godine poništene su kao nezakonite odluke pobliže označene u navedenoj presudi i naloženo tuženom AD „Komunalac“ Bijeljina da ponovo izvrši podjelu kadrovskih stanova u skladu sa zakonom i pravilnikom. Ovom postupku su se na strani tuženih, podneskom od 20. oktobra 2006. godine, apelanti pridružili kao umješači tvrdeći da imaju pravni interes za sudjelovanje u parnici što je Osnovni sud prihvatio rješenjem od 13. februara 2007. godine.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000334 od 25. septembra 2007. godine odbačena je kao neosnovana žalba koji su apelanti podnijeli protiv presude Osnovnog suda broj 080-0-P-01-

000978 od 21. marta 2007. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je u odredbi člana 371. stav 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružuju pravno dejstvo ako nisu u suprotnosti s njenim radnjama. Budući da je u konkretnom slučaju zakonski zastupnik tuženog priznao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženi na presudu donesenu na osnovu priznanja nije podnio žalbu, proizlazi da ni umješačima na strani tuženog, u skladu s navedenom odredbom ZPP, nije dozvoljeno podnošenje žalbe.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-001106 od 12. februara 2009. godine odbačena je kao nedopuštena revizija koju su apelanti izjavili protiv rješenja Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-

000334 od 25. septembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da apelantima koji u predmetnom postupku imaju svojstvo umješača, u skladu s odredbom člana 371. stav 4. ZPP, nije dozvoljeno izjavljivanje revizije.

5. Apelanti smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju rješenja Vrhovnog i Okružnog suda kojim su revizija i žalba odbačene kao nedopuštene, jer se radi o zahtjevima koji su u suprotnosti s odredbom člana 371. stav 4. ZPP. Prema tome, prvo je potrebno odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost revizije, odnosno žalbe. Prema odredbi člana 371. stav 4. ZPP, parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružuju pravno dejstvo ako nisu u suprotnosti s njenim radnjama. Dakle, ukoliko sud utvrdi da su se stekli zakonski uslovi koji žalbu, odnosno reviziju čine nedopustivom, one će se odbaciti bez upuštanja u meritorno raspravljanje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred Vrhovnim i Okružnim sudom, u kom su donesena osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvim građanskim pravima ili obavezama apelanata, budući da je u tom postupku utvrđeno da su revizija, odnosno žalba nedopustive. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesena pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-855/09 (G. M. i M. Š.) | Sudska praksa | Aktio