Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2150/09 (N. G.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2150/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-2150/09, rješavajući apelaciju Nudžeima Gvozdena, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nudžeima Gvozdena podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 St 035914 09 Rev od 27. marta 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 035914 08 Pz od 6. oktobra 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 ST 035914 08 ST od 13. avgusta 2008. godine i 6. juna 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nudžeim Gvozden (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 St 035914 09 Rev od 27. marta 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 St 035914 08 Pz od 6. oktobra 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 ST 035914 08 ST od 13. avgusta 2008. godine i 6. juna 2008. godine. Apelant je 16. oktobra 2009. godine dostavio urgenciju i zatražio da „u cilju zaštite imovine društva“ Ustavni sud donese „privremene mjere u skladu sa članom 77. Pravila Ustavnog suda“.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 ST 035914 08 ST od 6. juna 2008. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom UPI „Šuma produkt“ Dioničko društvo u mješovitoj svojini za proizvodnju, trgovinu i spoljno trgovinski promet prehrambenim i neprehrambenim proizvodima sa potpunom odgovornošću Sarajevo.
3. Općinskom sudu je 13. juna 2008. godine dostavljen podnesak označen kao žalba protiv Rješenja o otvaranju stečajnog postupka broj 65 0 ST 035914 08 ST od 6. juna 2008. godine, u kojem je u zaglavlju navedeno „udjeličari-ulagači Šumaprodukt Sarajevo“, a koji je potpisao apelant navodeći da je on ulagač i punomoćnik ulagača. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 ST 035914 08 ST od 17. juna 2008. godine, pozvao žalitelje da u roku od 8 dana od dana prijema tog rješenja dopune žalbu na taj način što će u žalbi navesti ime, prezime, prebivalište ili boravište svih žalitelja, sa potpisima svih žalitelja na samoj žalbi, odnosno ukoliko žalbu podnosi punomoćnik, da dostavi ovjerenu punomoć od strane svih žalitelja, kao i dokaz da može biti punomoćnik u skladu sa odredbom člana 301. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Takođe, sud je upozorio da će žalba biti odbačena kao nepotpuna ako ne bude dopunjena na način kako je to naloženo predmetnim rješenjem u ostavljenom roku.
4. Nakon toga, odnosno 13. avgusta 2008. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 ST 035914 08 ST, kojim je predmetnu žalbu odbacio kao nepotpunu.
5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantu 4. jula 2008. godine uručeno rješenje od 17. juna 2008. godine kojim je pozvan da dopuni žalbu. Nadalje, navedeno je da je 15. jula 2008. godine sudu dostavljen podnesak označen kao „dopuna žalbe“, u kojem su ponovo u zaglavlju kao podnosioci navedeni „udjeličari-ulagači Šumaprodukt Sarajevo,“ te je uz taj podnesak priložena punomoć od 28. januara 2008. godine kojom vlastodavac Privredno društvo Denzec Commerce d.o.o. Sarajevo opunomoćuje apelanta da može preduzimati radnje i predstavljati to pravno lice u predmetu broj 65 ST 035914 08 ST, kao i da je priložen spisak označen kao „podnositelji“ sa 42 imena i prezimena, te potpisima tri fizička lica: apelanta, Hajre Brkić i Azre Sinanović i sa pečatom Privrednog društva Denzec Commerce d.o.o. Sarajevo. Shodno navedenom, Općinski sud je ocijenio da nije postupljeno po nalogu suda iz rješenja od 17. juna 2008. godine, jer nedostaci u žalbi nisu otklonjeni u ostavljenom roku i da u podnesku označenom kao „dopuna žalbe“ ponovo u zaglavlju nisu navedeni podnosioci žalbe i nisu potpisani svi podnosioci žalbe, te je istakao da spisak priložen uz podnesak i označen kao „podnositelji“, bez navođenja na koji se podnesak taj spisak odnosi, ne može smatrati urednim podneskom, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
6. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 St 035914 08 Pz od 6. oktobra 2008. godine odbio apelantovu žalbu podnesenu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 ST 035914 08 ST od 13. avgusta 2008. godine, uz konstataciju da je prvostepena odluka donesena na osnovu pravilne primjene čl. 205. i 206. ZPP-a, s obzirom da apelant nije dopunio žalbu u skladu sa datim uputama, te navodeći da se apelantov podnesak ne može smatrati dopunom žalbe, jer iz tog podneska ponovo nije jasno ko je podnio žalbu, odnosno u čije ime i u kojem svojstvu je apelant podnio tu žalbu.
7. Apelant je izjavio reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 St 035914 08 Pz od 6. oktobra 2008. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 65 0 St 035914 09 Rev od 27. marta 2009. godine primjenom odredbe člana 247. stav 1. ZPP-a u vezi sa odredbom člana 11. stav 6. Zakona o stečajnom postupku, jer se revizija ne može izjaviti u stečajnom postupku.
8. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo pravičan postupak na iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju, redovni sudovi su odbacili žalbu protiv Rješenja o otvaranju stečajnog postupka broj 65 0 ST 035914 08 ST od 6. juna 2008. godine kao nepotpunu, s obzirom da je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni žalbu na način kako mu je naloženo od strane suda. Dakle, redovni sudovi nisu meritorno postupali po žalbi, već su je odbacili iz formalnih razloga, budući da apelant u ostavljenom roku nije dopunio predmetnu žalbu. S obzirom da je apelant podnio neurednu žalbu, na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović