Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2508/09 (KP «Gradske toplane» a.d. Pale)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2508/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2508/09, rješavajući apelaciju KP «Gradske toplane» a.d. Pale, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija KP «Gradske toplane» a .d. Pale podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 I 000427 08 Gž od 27. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. KP «Gradske toplane» a.d. Pale (u daljnjem tekstu: apelant) sa Pala, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat sa Pala, podnio je 4. avgusta apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 I 000427 08 Gž od 27. maja 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-186/05 od 20. jula 2006. godine poništena je apelantova odluka o prestanku radnog odnosa B.V., kao tužioca, te je apelant obavezan da ga vrati na posao i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, da mu na ime dospjelih, a neisplaćenih plata isplati iznos od 5.577,81 KM za period od 16. septembra 2002. godine do 23. maja 2005. godine; iznos od 5.114,88 KM za period od 24. maja 2005. godine do 31. maja 2006. godine, iznos od 4.252,00 KM na ime toplog obroka za period od 1. januara 2002. godine do 31. maja 2006. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. juna 2006. godine pa do isplate. Takođe, apelant je obavezan da tužiocu na ime obračunate kamate na iznose dosuđene za plate isplati iznos od 3.060,38 KM i 1.717,59 KM na ime obračunate kamate na iznose dosuđene za topli obrok, te da na ime doprinosa PIO uplati iznos od 3.778,22 KM i iznos od 2.361,70 KM na ime doprinosa Fondu zdravstvenog osiguranja i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.636,74 KM. Tužilac sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan.
3. Presudom Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 575 od 19. decembra 2007. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i prvostepena presuda Osnovnog suda od 20. jula 2006. godine preinačena tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužioca da mu se isplati iznos od 5.577,81 KM na ime manje primljenih plata za period od 16. septembra 2002. godine do 23. maja 2005. godine sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu naknade za topli obrok u iznosu od 4.252,00 KM za period od 1. januara 2002. godine do 31. maja 2006. godine sa obračunatom kamatom. Prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje u dijelu odluke kojim je apelant obavezan da uplati doprinose za PIO i Fond zdravstvenog osiguranja, a u preostalom dijelu, u pogledu odluke kojom je poništeno apelantovo rješenje o prestanku radnog odnosa tužioca i naloženo njegovo vraćanje na posao, te da mu apelant isplati na ime naknade plate dosuđeni iznos od 5.114,88 KM sa zateznom kamatom, prvopstepena presuda je potvrđena.
4. Na prijedlog V.B., kao tražioca izvršenja, a na osnovu pravosnažne izvršne presude Osnovnog suda, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 575 od 19. decembra 2007. godine, Osnovni sud je rješenjem broj 89 1 I 000427 08 I od 15. februara 2008. godine odredio izvršenje prema apelantu u obimu, visini i na način pobliže označen u navedenom rješenju o određivanju izvršenja.
5. Rješenjem Osnovnog suda, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 89 1 I 000427 08 I od 10. juna 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 89 1 I 000427 08 GŽ od 27. maja 2009. godine odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta, pa je rješenje o izvršenju broj 89 1 I 000427 08 I od 15. februara 2008. godine ostalo na snazi.
6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Okružnog suda, broj 89 1 I 000427 08 Gž od 27. maja 2009. godine koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetnu apelaciju ispitati u odnosu na navedeno rješenje. S obzirom da je predmetno rješenje doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Osnovnog suda broj P-186/05 od 20. jula 2006. godine, kojom je utvrđena obaveza apelanta da B.V. vrati na rad na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te da mu isplati na ime naknade plate dosuđeni iznos od 5.114,88 KM sa zateznom kamatom. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Okružnog suda, broj 89 1 I 000427 08 Gž od 27. maja 2009. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović