Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4005/09 (Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4005/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 4005/09, rješavajući apelaciju Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 77 0 Ip 014282 09 Pz od 16. oktobra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru, broj 077-0-Ip-07-000-061 od 10. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Srećko Bogunović, podnio je 17. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 77 0 Ip 014282 09 Pz od 16. oktobra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 077-0-Ip-07-000-061 od 10. jula 2009. godine. Istovremeno, u apelaciji, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se zabranilo kupcu nekretnina i pokretnih stvari Goranu Tubarcu da do okončanja postupka po apelaciji zaključi bilo kakav ugovor o prenosu prava vlasništva u korist trećih lica na nekretninama koje su upisane u ZK ul. br. 907 KO Omarska (preuzeto u novi elektronski ZK ul. br. 99 KO Omarska) i pokretnim stvarima.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj IP-116/2003 od 20. augusta 2003. godine, po prijedlogu «Kristal banka» AD Banja Luka, čiji je pravni sljednik apelant, kao tražioca izvršenja, određeno je izvršenje na osnovu pravosnažne izvršne isprave - zapisnika o zajedničkom sporazumu stranaka koji ima snagu sudskog poravnanja, a na nekretninama «Europe Group» d.o.o. Omarska, Prijedor (u daljnjem tekstu: izvršenik) u zk.ul. br. 907 K.O. Omarska, parcele broj 570/9 - poslovna zgrada i dvorište vlasništvo dužnika sa 1/1 na pokretnim stvarima, čija je ukupna vrijednost 684.300,00 KM, popisom i procjenom založenih nekretnina i pokretnih stvari, njihovom prodajom i namirenjem povjerioca iz iznosa dobijenog prodajom u iznosu od 1.438.856,71 KM koliko iznosi dug na 1. juli 2003. godine, sa zateznom kamatom od dana isplate i troškovima izvršnog postupka.

3. Po pravosnažnosti rješenja o izvršenju, prvostepeni sud je zaključkom o prodaji od 13. februara 2005. godine odredio po prvi put javno nadmetanje za 17. mart 2006. godine, a početna prodajna cijena je bila 499.894,00 KM (nekretnine 202.694,00 KM a pokretne stvari u iznosu od 297.200,00 KM), a što je utvrđeno vještačenjem po vještaku građevinske i mašinske struke. Pošto nije bilo kupaca zaključkom o prodaji (drugi put) od 16. aprila 2006. godine određeno je javno nadmetanje za procijenjenu vrijednost ali ne ispod 1/3 vrijednosti. U zapisniku o javnom nadmetanju od 18. maja 2006. godine konstatovano je da nema kupaca osim apelanta koji je ponudio 1.000,00 KM za nekretnine i 1.000,00 KM za pokretne stvari. Smatrajući drugo ročište bezuspješnim, prvostepeni sud je zaključkom o prodaji odredio treće ročište za 30. juni 2006. godine, naznačivši da se nepokretnosti mogu prodati bez ograničenja najniže cijene.

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj IP-116/03 od 24. jula 2006. godine, kupcu Goranu Trubarcu dosuđene su i predate nepokretnosti sa opremom, bliže precizirano u izreci rješenja, koje su prodate ovom kupcu za 5.800,00 KM i naloženo zemljišno-knjižnom uredu i RGU - Područna jedinica Prijedor da upišu pravo vlasništva na nekretninama na kupca te brišu hipoteku trećih lica.

5. Rješenjem Osnovnog suda, broj IP-116/03 od 5. septembra 2006. godine, odbačen je prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.

6. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-PŽ-07-000 019 od 16. februara 2007. godine, ukinuta su rješenja Osnovnog suda, broj IP-116/03 od 24 jula 2006. godine o dosudi i namirenju i predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak, te odbijena apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda, broj IP-116/03 od 5. septembra 2006. godine.

7. Osnovni sud je zatim donio zaključak o prodaji treći put, broj 077-0-Ip-07-000-061 (stari broj Ip-116/03) od 29. januara 2009. godine, kojim je odredio ročište za prodaju nekretnina i to nekretnina koje se po starom premjeru odnose na k.č. 570/9 upisanih u ZK ul. br. 907 KO Omarska, a što po novom premjeru odgovara nekretninama upisanim u PL br. 1710/04 KO Omarska na k.č. 3715/1 i opreme, sve vlasništvo izvršenika -javnim nadmetanjem, bliže precizirano u zaključku.

8. Zaključkom Osnovnog suda, broj 077-0-Ip-07-000-061 od 27. marta 2009. godine, proglašeno je da su nekretnine upisane u ZK ul. br. 907 KO Omarska i to kč br. 570/9, a što po novom premjeru odgovara nekretninama upisanim u PL br. 1710/04 KO Omarska na kč br. 3715/1 dosadašnje vlasništvo izvršenika sa dijelom 1/1 i oprema, prodate Miodragu Damjanoviću, kao ponuđaču sa najvišom ponudom, za iznos od 1.000.000,00 KM, on obavezan da prodajnu cijenu deponuje u određenom roku na račun sudskog depozita, te da istekom trećeg dana od dana isticanja ovog zaključka na oglasnoj tabli suda se smatra da je on dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te ponuđačima-kupcima.

9. Kako Miodrag Damjanović nije deponovao prodajnu cijenu u određenom roku, Osnovni sud je zaključkom, broj 077-0-Ip-07-000-061 od 5. juna 2009. godine, proglasio tu prodaju nevaljanom, te zatim posebnim zaključkom, istog broja i datuma, proglasio da su nekretnine upisane u u ZK ul. br. 907 KO Omarska i to: kč br. 570/9, a što po novom premjeru odgovara nekretninama upisanim u PL br. 1710/04 KO Omarska, kč br. 3715/1 i oprema, dosadašnje vlasništvo izvršenika sa dijelom 1/1, prodate Goranu Trubarcu, kao drugom po redu ponuđaču, za iznos od 1.001,00 KM, te da je dužan deponovati prodajnu cijenu u roku od 30 dana od dana prijema ovog zaključka na račun sudskog depozita.

10. Rješenjem Osnovnog suda, broj 077-0-Ip-07-000-061 od 10. jula 2009. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda, broj 77 0 Ip 014282 09 Pz od 16. oktobra 2009. godine, dosuđene su predmetne nekretnine i oprema Goranu Trubarcu, i određeno da mu se predmetne nekretnine i oprema predaju u posjed, a zemljišnoknjižnom uredu ovog suda da izvrši upis promjene prava svojine.

11. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07).

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

13. Apelant se žali protiv odluka donesenih u postupku izvršenja pravosnažne izvršne isprave - zapisnika o zajedničkom sporazumu stranaka koji ima snagu sudskog poravnanja, a koji je apelant pokrenuo radi naplate duga, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se izvršni postupak u konkretnom slučaju tiče određivanja apelantovih «građanskih prava i obaveza u smislu člana» II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225).

14. U konkretnom slučaju, apelant je pokrenuo izvršni postupak radi naplate svog potraživanja. Izvršni postupak, sam po sebi, ne predstavlja «spor» o «građanskim pravima i obavezama» tražioca izvršenja niti izvršenika, niti se radi o postupku u kojem se utvrđuje postojanje ili nepostojanje neke sporne činjenice ili prava. Zakon o izvršnom postupku utvrđuje procesna pravila po kojima su sudovi dužni provesti prinudno izvršenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava. Svrha izvršnog postupka je da zaštiti interese tražioca izvršenja, a to je da se omogući izvršenje potraživanja tražioca izvršenja, ali da na odgovarajući način zaštiti i izvršenika. Ustavni sud zapaža da apelant osporava upravo odluke kojima mu je u izvršnom postupku omogućeno da naplati svoje potraživanje. U suštini, apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje zato što u postupku javne prodaje nekretnine i opreme, u okviru izvršnog postupka, nije on izabran kao najbolji ponuđač. Međutim, ovakav zahtjev se ni na koji način ne tiče određivanja «građanskih prava i obaveza» apelanta kao tražioca izvršenja, budući da apelant na ovaj način ustvari traži da kroz izvršni postupak stekne pravo na imovinu, a ne da ishodi izvršenje pravosnažne izvršne isprave - zapisnika o zajedničkom sporazumu stranaka koji ima snagu sudskog poravnanja, koje mu nije ni onemogućeno.

15. Sticanje prava na imovinu nije «građansko pravo ili obaveza» u smislu Evropske konvencije (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj AP-914/04 od 12. aprila 2005. godine). U tom smislu Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj kontrolni organi koji su uspostavljeni Evropskom konvencijom ne mogu tumačenjem člana 6. Evropske konvencije kreirati nova, suštinska «građanska prava» koja nemaju pravnog osnova u pozitivnim propisima države (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Fayed protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda broj 294-B, serija A, strana 49.). Stoga Ustavni sud smatra da se odluke kojima se tražiocu izvršenja omogućava da svoje potraživanje naplati ne tiču određivanja «građanskih prava i obaveza» apelanta, te stoga navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ne ulaze u opseg člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4005/09 (Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja… | Sudska praksa | Aktio