Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4083/09 («FERBA INTERNATIONAL» d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-4083/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 4083/09, rješavajući apelaciju FERBA INTERNATIONAL d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «FERBA INTERNATIONAL» d.o.o. Sarajevo podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj U-153/07 od 21. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «FERBA INTERNATIONAL» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Ahmed Žilić, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-153/07 od 21. oktobra 2009. godine. Apelant je u apelaciji zatražio da Ustavni Sud donese privremenu mjeru kojom bi se naložilo organima javne vlasti u Bosni i Hercegovini da obustave izdavanje novih registarskih tablica do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi (u daljnjem tekstu: Ured) broj U-568/06 od 22. januara 2007. godine usvojena je apelantova žalba, poništena Odluka o rezultatima okončanog postupka javne nabavke i izbora najpovoljnijeg ponuđaća broj 1/2005 br.01/30-431/05 od 27. jula 2005. godine, Obavijest o rezultatima okončanog postupka javne nabavke broj 1/2005 br. 01/30-431-8/05 od 27. jula 2005. godine, Rješenje kojim je odbijen prigovor apelanta izjavljen ugovornom organu, Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine broj 01/30-431-18/05 od 4. augusta 2006. godine i Obavještenje o javnoj nabavci broj 1/2005 koje je oglašeno u «Službenom glasniku BiH» broj 1/05 od 5. januara 2005. godine.
3. Rješenjem Suda BiH broj U-153/07 od 21. oktobra 2009. godine odbačena je tužba apelanta i J.H. Tönnjes E.A.S.T. GmbH & Co KG. (u daljnjem tekstu: drugotužitelj) u upravnom sporu koju su podnijeli protiv Rješenja Ureda broj U-568/06 od 22. januara 2007. godine.
4. Sud BiH je obrazložio da u konkretnom slučaju ne postoje procesno-pravne pretpostavke za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari iz razloga predviđenih članom 25. stav 3. Zakona o upravnim sporovima BiH («Službeni glasnik BiH» br. 19/02, 88/07 i 83/08). Naime, Sud BiH je ocjenio da na apelantovoj strani nema pravnog interesa za vođenje ovog upravnog spora iz razloga što je apelantova žalba u cijelosti uvažena, pa pokretanje upravnog spora kod činjenice da je apelant u drugostepenom upravnom postupku u potpunosti uspio u svom zahtjevu, čini tužbu apelanta nedopuštenom. Sud BiH je, također, naveo da sve prigovore istaknute i u žalbenom i sudskom postupku apelant može isticati u novom postupku javne nabavke, kako u aministrativnom postupku (u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama, administrativni postupak se okončava sklapanjem ugovora sa ugovornim organom), tako i eventualno novom sudskom postupku.
5. Osim toga, Sud BiH je ocjenio da nije osnovan ni apelantov prigovor da je tuženi organ prekoračio granice ovlaštenja datog Zakonom o javnim nabavkama iz razloga što je tuženi organ ovlašten po članu 52. Zakona o javnim nabavkama da prije zaključenja ugovora o javnoj nabavci, ukoliko smatra da je odluka ili radnja ugovornog organa narušila bilo koju obavezu iz ovog zakona u cjelini ili djelimično poništi bilo koji akt ili odluku ugovornog organa koji nisu u skladu sa ovim zakonom (član 52. stav 2. tačka 3. citiranog zakona). Konačno, Sud BiH je iz istih razloga odbacio kao nedopuštenu i tužbu drugotužitelja, između ostalog navodeći da nema povrede pravnog interesa iz razloga što pobijanom odlukom nije odlučeno o nekom njegovom pravu ili obavezi, niti je pobijanom odlukom uspostavljena neka nova obaveza drugotužitelju.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te čl. 7. i 8. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Također, apelant je naveo da je pobijanom odlukom došlo do povrede prava na jednakost pred sudovima iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Suda BiH kojim je odbačena njegova tužba podnesena protiv Rješenja Ureda broj U-568/06 od 22. januara 2007. godine, zbog toga što je izjavljena od neovlaštenog lica odnosno zbog toga što apelant u predmetnom postupku nema pravnog interesa za vođenje ovog upravnog spora. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe, a nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, s obzirom da je tužba odbačena kao nedopuštena, jer apelant nema pravni interes za podnošenje tužbe, slijedi da se njegovi navodi da su osporenom odlukom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije moraju takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant takođe navodi povredu prava iz Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Imajući u vidu ovakve navode apelanta, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Budući, dakle, da prava iz čl. 7. i 8. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, na koja se apelant u konkretnom slučaju poziva, nisu zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U odnosu na navode apelanta da mu je povrijeđeno pravo na jednakost pred sudovima iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelant poziva na navedena prava u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelant poziva i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava na jednakost pred sudovima u smislu člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović