Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-11/08 (D. C., D. P., M. B., J. D.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stara devizna štednja
- Pristup sudu
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-11/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 11/08, rješavajući apelaciju Dragice Crnjac i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2 i stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Dragice Crnjac, Dobroslava Planinića, Mladenke Bilić, Josipa Drinovca, Dragice Džalto, Ivke Antunović, Stanka Martinovića, Stojana Kneževića, Anice Sesar, Nikole Bule, Ivana Cvitanovića, Danice Džidić, Matije Somić, Mile Ćorluke, Milisava Mandrape, Anđe Ćorluke, Mirka Paponje, Bože Lončara, Ilije Rezića, Drage Banožića, Marinka Kolobarića, M.B., Grge Bevande, Ante Bobana, Andrije Bojke, Vinka Petrovića, Have Jazvin, Ivana Granića, Kate Pandže, Veselka Sivrića, Vinke Kraljević, Tomislava Kulaša, Zdravke Naletilić i Frane Banožića, podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi isplate stare devizne štednje, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što su izmijenjene pravne okolnosti. Odbacuju se kao nedopuštene navedene apelacije podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragica Crnjac, Dobroslav Planinić, Mladenka Bilić, Josip Drinovac, Dragica Džalto, Ivka Antunović, Stanko Martinović, Stojan Knežević, Anica Sesar, Nikola Bule, Ivan Cvitanović, Danica Džidić, Matija Somić, Mila Ćorluka, Milisav Mandrapa, Anđa Ćorluka, Mirko Paponja, Božo Lončar, Ilija Rezić, Drago Banožić, Marinko Kolobarić, M.B., Grgo Bevanda, Ante Boban, Andrija Bojka, Vinko Petrović, Hava Jazvin, Ivan Granić, Kata Pandža, Veselko Sivrić, Vinka Kraljević, Tomislav Kulaš, Zdravka Naletilić i Frano Banožić (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 4. januara 2008. godine do 30 jula 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene kod komercijalnih banaka sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-11/08. Spojene su sljedeće apelacije: AP-11/08, AP-12/08, AP-13/08, AP-
15/08, AP-18/08, AP-19/08, AP-20/08, AP-21/08, AP-22/08, AP-58/08, AP-60/08, AP-61/08, AP-
62/08, AP-64/08, AP-65/08, AP-66/08, AP-67/08, AP-68/08, AP-69/08, AP-74/08, AP-185/08, AP-
186/08, AP-187/08, AP-188/08, AP-189/08, AP-191/08, AP-192/08, AP-194/08, AP-195/08, AP-
196/08, AP-197/08, AP-198/08, AP-2046/08 i AP-2361/08.
3. Apelanti su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke federativne republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) apelanti, odnosno u njihovi pravni prednici su ulagali su devize kod bivših komercijalnih banaka u toj zemlji. Zbog rastuće nestašice deviza i drugih ekonomskih problema, isplata sredstava sa ovih “starih” deviznih štednih računa progresivno je ograničavana prema zakonima koji su stupili na snagu tokom 1980. godine i početkom 1990. godine.
4. Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini apelanti, odnosno njihovi pravni prednici, nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Također, svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanjem na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosna i Hercegovina i Republika Srpska. Niko od apelanata nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka, apelanti su naveli da su se redovni sudovi u predmetima koji se tiču povrata «stare devizne štednje» redovno proglašavali nenadležnim, te da se, prema tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku.
5. Predmetne apelacije odnose se na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Kod određenih apelanata banke su prebacile staru deviznu štednju na jedinstvene račune građana Zavoda. Svi apelanti traže da im se isplati cjelokupna devizna štednja, dok apelanti Zdravka Naletilić i Frano Banožić traže i isplatu pripadajućih kamata.
6. Apelanti se žale na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Svi apelanti su naveli da apelacije podnose Ustavnom sudu jer se redovni sudovi oglašavaju nenadležnim po pitanju „stare devizne štednje“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
8. Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 91/08), u kojoj je razmatrao žalbene navode apelanata koji su se odnosili na odredbe Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje (»Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 28/06) a koji je, prema njihovom mišljenju, u suprotnosti sa načelima o poštivanju prava na imovinu iz Evropske konvencije, kao i sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u navedenoj odluci utvrdio da devizna štednja apelanata predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud je zaključio, imajući u vidu zaključke iznesene u svojoj Odluci broj U 13/06 od 28. marta 2008. godine (objavljenoj u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 46/08), da Zakonom o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje nije došlo do neopravdanog miješanja u prava apelanata na imovinu. Ustavni sud je, također, u svojoj Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine zaključio da se Federacija Bosne i Hercegovine nije umiješala u pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da je nadležnost za rješavanje pitanja isplate potraživanja stare devizne štednje prenesena na državu Bosnu i Hercegovinu. U pogledu povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je u Odluci AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine zaključio da od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, a što je proglašeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 27912/02, od 3. novembra 2009. godine razmatrao ista činjenično-pravna pitanja kao i Ustavni sud u svojim mnogobrojnim ranijim odlukama, između ostalog kao u citiranoj odlici AP 1391/06. Evropski sud se, razmatrajući predmet Suljagić u vezi sa relevantnim pravom i praksom, pozvao na odluku u svom predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegvoine, broj 41183/02, ECHR 2005-XII; Suljagić protiv Bosne i Hercegovine, broj 27912/02 od 20. juna 2006. godine i presudu u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, ECHR 2006-XII. Nadalje, Evropski sud je naveo da je Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje stupio na snagu 15. aprila 2006. godine, a navedenim zakonom Bosna i Hercegovinase obavezala da isplati prvobitne depozite koji su položeni u bankama na njenoj teritoriji i pripadajuće kamate sa 31. decembrom 1991. godine, po prvobitnoj kamatnoj stopi, umanjenoj za iznose koji suveć iskorišteni. Nadalje, Evropski sud je naveo da je Ustavni sud ispitivao ustavnost odredbe koja seodnosi na smanjenje kamatne stope na 0.5% za period od 1. januara 1992. do 15. aprila 2006. godine u odluci U 13/06 i odlučio da je opravdana imajući u vidu sve okolnosti, a posebno potrebu da se obnovi nacionalna privreda nakon razornog rata. Evropski sud je nadalje utvrdio da su državne obveznice trebale su biti izdate do 31. marta 2008. godine, a trebaju biti otplaćene najkasnije do 31. decembra 2016. godine sa kamatom od 2.5% na godišnjem nivou. Evropski sud se takođe pozvao na odluku Ustavnog suda U 3/08, od 4. oktobra 2008 („Službeni glasnik BiH“ broj 99/08). Međutim, imajući u vidi relevantno zakonodavstvo, kao i analizirajući postupak implementacije zakona, naročito na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta BiH, Evropski sud je utvrdio da se može reći da je zakonodavstvo u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali je ocijenio osnovanim navode aplikanta da je stanje implementacije zakona nezadovoljavajuće zbog zaostalih isplata rata i kašnjenja u emitovanju vladinih obveznica u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH, te s tim u vezi zaključio da je došlo do kršenja prava aplikanta na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, Evropski sud je u predmetu Suljagić naveo da se radi o sistemskom problemu, te je naređeno Bosni i Hercegovini da u roku od šest mjeseci od dana kada odluka postane konačna osigura mehanizme izdavanja obveznica, isplate neisplaćenih rata po osnovu stare devizne štednje i isplatu kamata. Takođe, Evropski sud je zaključio da će u narednom roku od šest mjeseci obustaviti postupke u svim predmetima koji se odnose na staru deviznu štednju.
10. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je presudom Evropskog suda za ljudska prava Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 3. novembra 2009. godine došlo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih i za konkretan slučaj u vezi sa pravom na imovinu, obzirom da je navedenom presudom Evropskog suda naloženo državi Bosni i Hercegovini da iznađe mehanizme kojima će osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulisano pitanje isplate stare devizne štednje.
11. U odnosu na pravo na pravično suđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustani sud napominje da je o ovome raspravio u predmetu AP 1391/06, te kako se nema razloga da promijeni svoj stav iznijet u navedenoj odluci umjesto posebnog obrazloženja poziva se na svoj zaključak u vezi sa pravom na pravično suđenje iz odluke AP 1391/06 koji je u potpunosti primjenljiv na konkretni slučaj. Naime u navedenom predmetu Ustavni sud je zaključio da od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, a što je proglašeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, odnosno imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović