Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2679/07 (L. M.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2679/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 2679/07, rješavajući apelaciju Ljubinka Mitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje kao nedopuštena apelacija Ljubinka Mitrovića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu kojije okončan Presudom Općinskog suda u Visokom–odjeljenje u Olovu broj 041-1-P-06-000 297 od 17. oktobra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubinko Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 4. oktobra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Visokom-odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-1-P-06-000 297.
2. Apelant je 22. juna 2006. godine, Općinskom sudu podnio tužbu protiv «Opštine Olovo» (u daljnjem tekstu: tužena), radi utvrđivanja vlasništva i povrata novčanih sredstava. U podnesenoj tužbi, apelant je naveo da je u oktobru 1990. godine kupio od tužene građevinski plac radi izgradnje poslovnog prostora. Nakon uplate kupoprodajne cijene, dobio je odobrenje za građenje ali isto nije realizovao zbog izbijanja ratnih sukoba. Obzirom da je tužena, 1996. godine donijela odluku da je apelant izgubio pravo korištenja spornog građevinskog zemljišta i da se stavlja van snage ugovor o trajnom korištenju zemljišta, apelant je podnio tužbu sa zahtjevom da se utvrdi da je postao vlasnik spornog zemljišta, a da se tužena obavezuje da mu isplati iznos koji joj je isplatio na ime kupljenog građevinskog zemljišta».
3. Općinski sud je tužbu apelanta sa prilozima, radi davanja odgovora, poslao tuženoj 12. oktobra 2006. godine. Osim toga, istovremeno je i od apelanta zatražio da izvrši plaćanje takse na tužbu, što je apelant i učinio 21. oktobra 2006. godine. Odgovor na tužbu Općinski sud je primio 7. novembra 2006. godine, nakon čega je dnevnom naredbom od 8. novembra 2006. godine zakazao pripremno ročište za 21. decembar 2006. godine.
4. Na pripremnom ročištu održanom 21. decembra 2006. godine, Općinski sud je odredio dokaze koje treba da provede na ročištu za glavnu raspravu. Između ostalih dokaza, Općinski sud je odredio i provođenje ekonomsko-finansijskog vještačenja. Na pripremnom ročištu su se parnične stranke saglasile da vještak treba da bude Berkovac Nevresa. Potom su apelant i tužena saglasno, od Općinskog suda zatražili da ne određuje termin ročišta za glavnu raspravu, nego da isti odredi nakon dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka.
5. Općinski sud je 23. januara 2007. godine donio rješenje da se određuje predloženo vještačenje. Angažovani vještak je urađeni nalaz i mišljenje dostavio Općinskom sudu 16. februara 2007. godine. Općinski sud je potom, zakazao ročište za glavnu rasparavu za 17. maj 2007. godine te poziv za ročište uz nalaz i mišljenje vještaka poslao apelantu i tuženoj.
6. Na zahtjev apelanta od 14. maja 2007. godine, Općinski sud je odložio ročište za 14. juni 2007. godine. Ročište od 14. juna 2007. godine, Općinski sud je odložio za 20. septembar 2007. godine iz razloga štona ročište nisu pristupili tužena i vještak..
7. Na ročište od 20. septembra 2007. godine, pristupili su apelant i zaposlenik tužene, koji je izjavio da je u toku rješavanje problema oko imenovanja Općinskog pravobranioca kao zakonskog zastupnika tužene. Osim toga, moli Općinski sud da odgodi ročište do okončanja postupka rješavanja zastupanja tužene. Zbog istaknutog problema, Općinski sud je, potom, na saglasan prijedlog apelanta i tužene, donio rješenje kojim je postupak prekinuo dok traju uslovi zbog kojih je prekid tražen.
8. U predmetnom spisu postoji dnevna naredba Općinkog suda o u uzimanju predmeta iz evidencije sa datumima 17. januar, 31. mart i 31. maj 2008. godine. Nadalje postoji dnevna naredba od 26. maja 2008. godine kojom se zakazuje ročište za 16. septembar 2008. godine i pozivaju stranke.
9. Općinski sud je 16. septembra 2008. godine, u prisustvu apelanta i tuženog zastupanog po Općinskom pravobraniocu, održao ročište za glavnu raspravu i isto zaključio. Tom prilikom je Općinski sud obavijestio apelanta i tuženog da će presuda biti donesena 17. oktobra 2008. godine.
10. Apelant je presudu Općinskog suda primio 23. oktobra 2008. godine. U spisu postoji dnevna naredba da je predmet pravomoćan 1. decembra 2008. godine, te da ga treba iskazati kao završen 24. novembra 2008. godine.
11. Apelant se žali da mu je opovrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je sudski postupak traje već 16 mjeseci i da je neizvjesno kada će biti završen s obzirom da je Općinski sud donio rješenje 20. septembra 2007. godine kojim je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinuo.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/) kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
16. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, apelikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).
17. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant 22. juna 2006. godine pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom a da je već 4. oktobra 2007. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se apelant na ročištu održanom 20. septembra 2007. godine saglasio sa prekidom postupka a u podnesenoj apelaciji Ustavnom sudu se žali na dužinu trajanja konkretnog postupka. Razmatrajući navode apelacije Ustavni sud je izvršio uvid u predmet Općinskog suda broj 041-1-P-06-000 297 u kojem je apelant podnio tužbu i utvrdio da je predmetni postupak pred Općinskim sudom pravomoćno okončan. Naime, Općinski sud je 17. oktobra 2008. godine donio presudu na koju se apelant ni tužena nisu žalili. Dakle, ovaj parnični postupak je trajao od 22. juna 2006. do 17. oktobra 2008. godine, odnosno ukupno dvije godine i oko četiri mjeseca.
18. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud kontinuirano postupao u ovom predmetu od podnošenja apelantove tužbe 22 juna 2006. do 21. decembra 2006. godine, kada je održao pripremno ročište. Nakon toga, na saglasan prijedlog apelanta i tuženog nije zakazao ročište za glavnu raspravu dok se se ne izvrši, tom prilikom određeno vještačenje. Nadalje, Općinski sud je poduzmao potrebne radnje koje vode okončanju postupaka, te je rješenje da se postupak prekida zbog nepostojanja zakonskog zastupnika na strani tužene, donio na saglasan prijedlog apelanta i tužene. Ustavni sud, primjećuje i da je Općinski sud odmah po saznanju da je imenovan Općinski pravobranilac tužene, zakazao ročište za glavnu raspravu i donio presudu u zakonskom roku.
19. Obzirom na navedene okolnosti, prilikom ocjene da li se radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, Ustavni sud je imao u vidu kako ponašanje apelanta i okolnosti koje proizilaze iz predmetnog spisa. U odnosu na ponašanje apelanta, Ustavni sud cijeni da je sam apelant svojim ponašanjem doprinijeo da se ovaj predmet ne riješi brže. Naime, apelant nije uz tužbu dostavio dokaze za visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, nego je vještačenje odredio sud obzirom da je apelant potraživao povrat novčanih sredstava koja je uplatio 1990. godine u Yu dinarima. Osim toga, apelant je tražio odgodu zakazane glavne rasprave a i saglasio se sa odgađanjem kada je to tražila tužena. Nadalje, apelant se skupa sa tuženom saglasio i sa odlukom Općinskog suda da postupak prekine do imenovanja zakonskog zastupnika tuženog, odnosno Općiskog pravobranioca.
20. Prema tome, cijeneći prethodno iznesene činjenice kao i činjenicu da je Općinski sud od podnošenja tužbe apelanta do prekida postupka kontinuirano radio, zatim ponašanje apelanta koji je doprinio da sud ne može završti predmetni spis u kraćem roku, te da je do prekida postupka došlo zbog objektivne okolnosti koje proizilaze iz uvida u predmetni spis, Ustavni sud smatra da ukupno trajanje postupka od 2 godine i oko četiri mjeseca, u konkretnom slučaju ne predstavlja kršenje prava apelanta na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da apelant nema opravdan zahtjev u tom smislu.
21. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud zaključuje da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović