Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2824/09 (S. J.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2824/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-2824/09, rješavajući apelaciju Spasoja Jovičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Spasoja Jovičića podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 I 002543 08 I od 8. jula 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-08-000 468 od 26. novembra 2008. godine, rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 085-0-I-08-000 159 od 8. jula 2008. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Doboju, broj 085-0-I-08-
000 159 od 10. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Spasoje Jovičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Dragan Radović, advokat iz Doboja, podnio je 8. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv zaključka Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 85 0 I 002543 08 I od 8. jula 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-08-000 468 od 26. novembra 2008. godine, rješenja Osnovnog suda, broj 085-0-I-08-000 159 od 8. jula 2008. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 085-0-I-08-000 159 od 10. maja 2008. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom pod brojem, 85 0 I 002543 08 I radi prodaje putem javnog nadmetanja jednoiposobnog stana koji se nalazi u Doboju, u ulici Kralja Petra I broj 28, sprat IV broj stana 23., zbog održavanja postojećeg stanja i obezbjeđenja njegovog prava vlasništva na predmetnom stanu, a koji je zaplijenjen u izvršnom postupku pred ovim sudom.
2. Osnovni sud je u izvršnom predmetu tražioca izvršenja Dimitrija Tatića protiv izvršenika Jele Jovičić (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi provođenja izvršenja na nepokretnosti, donio rješenje o izvršenju, broj 085-0-I-08-000 159 od 10. maja 2008. godine. Rješenje je doneseno na osnovu pravomoćne i izvršne presude Osnovnog suda, broj P-458/04 od 20. jula 2006. godine, radi namirenja novčanog potraživanja tražioca izvršenja, u ukupnom iznosu od 8.250,00 KM. Rješenjem se određuje izvršenje na nekretnini, jednoiposobnom stanu, koji se nalazi u Doboju, u ulici Kralja Petra I broj 28, vlasništvo apelanta, supruga izvršenika i to, zabilježbom ovog rješenja u javnim knjigama, njenom prodajom i namirenjem tražioca izvršenja, iz iznosa dobijenog prodajom suvlasničkog djela ili cjelokupne nekretnine, stana. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je apelant u dijelu 1/1 etažni vlasnik na jednoiposobnom stanu u Doboju, da je tražilac izvršenja radi namirenja novčanih potraživanja predloži navedeni stan kao predmet izvršenja, koji je u knjizi položenih ugovora upisan kao vlasništvo apelanta, supruga izvršenika, pa je sud slijedom člana 69. stav 3. Zakona o izvršnom postupku udovoljio njegovom prijedlogu.
3. Osnovni sud je rješenjem, broj 085-0-I-08-000 159 od 8. jula 2008. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika i apelanta kao učesnika u predmetnom postupku, izjavljen protiv rješenja o izvršenju, broj 085-0-I-08-000 159 od 10. maja 2008. godine. U obrazloženju rješenja Osnovnog suda je navedeno, da je apelant osporavao predmetno rješenje navodeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje izvršenja na nepokretnosti, koja nije u vlasništvu izvršenika, i da osporenim rješenjem nije precizno određeno da li se izvršenje odnosi na prodaju suvlasničkog dijela na predmetnom stanu ili cjelokupnog stana. Osnovni sud je odbio kao neosnovan prigovor, iz razloga što je cijenio da je pravilnom primjenom člana 69. stav 3. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske, br. 59/03, 85/03 i 64/05, u daljnjem tekstu: ZIP), određeno izvršenje na suvlasničkom dijelu i kompletnom stanu, a da će sud nakon stavljanja najpovoljnije ponude na javnom nadmetanju, u smislu odredbe člana 90. stav 3. ZIP zaključkom odlučiti da li će predmet prodaje biti suvlasnički dio ili cjelokupan stan, pri tome imajući u vidu mišljenje i nalaz vještaka građevinske struke. Osnovni sud je takođe istakao da bez obzira što je predmetni stan u knjizi položenih ugovora formalno upisan na apelanta sa dijelom 1/1, izvršenik nije dokazao da predmetni stan nije zajednička imovina njega i apelanta.
4. Okružni sud je rješenjem, broj 013-0-Gž-08-000 468, od 26. novembra 2008. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršenika i apelanta, izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda, broj: 085-0-I-08-000 159 od 8. jula 2008. godine i potvrdio osporno rješenje
5. Osnovni sud je zaključkom, broj 85 0 I 002543 08 I od 8. jula 2009. godine odredio da će se prvo ročište za prodaju nepokretnosti izvršenika putem javnog nadmetanja, i to suvlasničkog dijela od ½ i cjelokupnog stana koji predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova, izvršenika i apelanta, a koji u naravi predstavlja jednoiposoban stan koji se nalazi u Doboju, u ulici Kralja Petra I, održati 2. oktobar 2009. godine, sa početkom u 13,00 sati u zgradi Osnovnog suda.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama sudova povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da je Osnovni sud zaključkom odredio ročište za prodaju stana koji je isključivo njegova imovina, a da za odluke sudova koje su prethodile takvom odlučenju nije bilo zakonskog osnova. Prilikom obrazlaganja svojih navoda apelant se pozvao na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 1086/04 od 2. decembra 2005. godine, u kojoj je kako tvrdi Ustavni sud ovo pravno pitanje već riješio, tako što je utvrđena povreda apelantovih prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju nakon dobivanja zaključka Osnovnog suda, broj 85 0 I 002543 08 I od 8. jula 2009. godine o prodaji nepokretnosti izvršenika putem javnog nadmetanja. U konkretnom slučaju, nesporno je da je Osnovni sud navedeni zaključak donio na temelju pravosnažnog rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 085-0-I-08-000 159 od 10. maja 2008. godine. Osnovni sud je zaključkom odredio ročište za prodaju nepokretnosti-suvlasničkog dijela od 1/2 i cjelokupnog stana koji predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Međutim, konačna odluka u ovom predmetu kojom je odlučeno o spornom predmetu izvršenja je rješenje Okružnog suda, broj 013-0-Gž-08-000 468 od 26. novembra 2008. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba izvršenika i apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj: 085-0-I-08-
000 159 od 8. jula 2008. godine a kojim je potvrđeno rješenje o izvršenju tog suda od 10. maja 2008. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu rješenje Okružnog suda, broj 013-0-Gž-08-000 468, od 26. novembra 2008. godine uručeno 6. decembra 2008. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. septembra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na osporenu odluku podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović