Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3995/09 (I. P.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3995/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 12. siječnja 2010. godine, u predmetu broj AP-3995/09, rješavajući zahtjev Ilije Popovića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Ilije Popovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Popović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. prosinca 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj: 013-0-Gž-09-000 363 od 20. listopada 2009. godine i Dopunskog Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: 087-0-O-07-000 361 od 19. kolovoza 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje Dopunskog Rješenja, broj: 087-0-O-07-000 361 od 19. kolovoza 2009. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Dopunskim Rješenjem, broj 087-0-O-07-000 361 od 19. kolovoza 2009. godine, u ponovnom postupku, utvrđeno je da naknadno pronađenu imovinu iza ostavitelja, umrlog Riste Popovića (u daljnjem tekstu: ostavitelj) čini nekretnina upisana u z.k. ul. br. 2161 K.O. Vrućica (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina), a da se zakonskim nasljednicima na spornoj nekretnini proglašavaju: apelant sa dijelom 1/5, tri nasljednika, također sa dijelom 1/5, te četiri nasljednika po pravu predstavljanja sa po 1/25 dijela (u daljnjem tekstu: ostali nasljednici).
3. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je apelant 9. prosinca 2005. godine, podnio zahtjev za donošenje dopunskog rješenja radi usklađivanja stanja katastra i zemljišne knjige za spornu nekretninu, sukladno Rješenju broj O.385/83 od 2. srpnja 1997. godine (u daljnjem tekstu: rješenje iz 1997. godine). Obrazlažući zašto je donio odluku kojom je spornu nekretninu označio kao naknadno pronađenu imovinu iza ostavitelja, Osnovni sud je naveo da je Rješenjem broj O-385 od 14. prosinca 1983 godine (u daljnjem tekstu: rješenje iz 1983. godine), utvrđena ostavinska masa iza ostavitelja i proglašeni nasljednicima apelant i ostali nasljednici, da sporna nekretnina nije obuhvaćena tim rješenjem, te da je u postupku koji je okončan rješenjem iz 1997. godine podijeljenja ostavinska masa iza ostavitelja, odnosno da je izvršena dioba nekretina. S tim u svezi Osnovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o usklađivanju stanja, nego o raspravljanju naknadno pronađene imovine.
4. Odlučujući o žalbama apelanta i ostalih nasljednika, Okružni sud donio je Rješenje broj: 013-0-Gž-09-000 363 od 20. listopada 2009. godine, kojim je žalbe odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je naveo da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, budući da je utvrđeno da sporna nekretnina nije obuhvaćena osnovnim rješenjem o nasljeđivanju, odnosno rješenjem iz 1983. godine, te da je prvosupanjski sud utemeljeno proglasio apelanta i ostale nasljednike nasljednicima naknadno pronađene imovine, odnosno sporne nekretnine.
5. Apelant se žali da mu je rješenjima Osnovnog i Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe da su sudovi u više navrata donosili i ukidali rješenja, da su zakomplicirali njegov zahtjev kojim je tražio usklađivanje stvarnog i knjižnog stanja, budući da je izvršena dioba nekretnina što je konstatirano rješenjem od 2. srpnja 1997. godine. Apelant traži da Ustavni sud potvrdi rješenje Osnovnog suda od 2. veljače.2006. godine, usvoji zahtjev za privremenu mjeru kojom će zabraniti provođenje Dopunskog Rješenja broj: 087-0-O-07-000 361 od 19. kolovoza 2009. godine jer bi se u suprotnom poništila dioba na njegovu štetu i oduzelo nešto što je on već ranije dobio dogovorom sa ostalim nasljednicima.
6. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud podsjeća da je članak 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, apelant kao razlog za donošenje privremene mjere navodi da bi se pobijanim rješenjima poništila dioba na njegovu štetu, te traži da Ustavni sud usvoji zahtjev za privremenu mjeru kojom će zabraniti provođenje Dopunskog Rješenja, broj: 087-0-O-07-000 361 od 19. kolovoza 2009. godine do donošenja odluke o apelaciji.
10. Ustavni sud uočava da apelant ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, da ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, čije bi nastupanje trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere, te da ne navodi argumente zašto je donošenje privremene mjere potrebno u interesu stranke ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da uopće nije obrazložio zašto smatra da Ustavni sud treba usvojiti zahtjev za donošenje privremene mjere. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.
11. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović