Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1452/09 (S. A.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Državni službenik
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1452/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1452/09, rješavajući apelaciju Svena Alkalaja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Svena Alkalaja podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sven Alkalaj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-
466/08 od 12. marta 2009. godine.
2. Odlukom Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-2-
07-8-114/08 od 24. aprila 2008. godine, utvrđeno je da je apelant, u periodu od 9. februara 2007. godine, istovremeno obavljao funkciju ministra inostranih poslova u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine i funkciju člana Nadzornog odbora dioničarskog društva «VGT» osiguranje Visoko, kaje je poslovalo sa organima vlasti u iznosu većem od 5.000,00 KM godišnje, čime je izvršio povredu odredaba člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj: 16/02, 14/03 i 12/04; u daljnjem tekstu: Zakon o sukobu interesa), pa mu je na osnovu navedenih zakonskih propisa primjenom člana 20. stav 1. navedenog Zakona o sukobu interesa izrečena sankcija: «nepodobnosti za kandidiranje za bilo koju neposredno ili posredno izabranu funkciju u periodu od četiri (4) godine nakona učinjenog prekršaja tj. od 21. januara 2008. godine».
3. Presudom Suda BiH broj U-466/08 od 12. marta 2009. godine, tužba apelanata protiv navedene odluke je odbijena. Sud je u obrazloženju presude, između ostalog naveo, da postoji sukob interesa u smislu člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa, odnosno da je apelant istovremeno obavljao funkciju ministra inozemnih poslova BiH i funkciju člana Nadzornog odbora privrednog društva, čime je prekršio citiranu odredbu zakona, kojom je propisano da izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu biti članovi poslovodnog odbora, upravnog odbora, nadzornog odbora, izvršnog odbora, niti biti u svojstvu ovlaštene osobe bilo kojeg privatnog preduzeća koji sklapa ugovore ili na drugi način posluje sa vladama na bilo kojem nivou. Ova odredba primjenjuje se samo na privatna preduzeća, koja su sklopila ugovore ili posluju sa vladama, dok je izabrani zvaničnik, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik vršio funkciju, i to samo onda kadaje vrijednost ugovora ili posla veća od 5.000,00 KM, pa je CIK pravilno ocijenio da su ispunjeni svi uslovi iz člana 20. stav 1. citiranog zakona za izricanje sankcije apelantu utvrdjene u dispozitivu osporene odluke. Iz citirane odredbe Zakona o sukobu interesa proizilazi da moraju biti ispunjeni kumulativno postavljeni uvjeti. Prvi uvjet jeste da je apelant nosilac izvršne funkcije i da istu funkciju obavlja istovremeno sa funkcijom člana Nadzornog odbora privrednog društva. Drugi uvjet se odnosi na strukturu vlasništva privrednog društva i to privredno društvo mora biti isključivo privatno preduzeće. Treći uvjet jeste da je privredno društvo (preduzeće) sklopilo ugovor ili poslovalo sa vladama bilo kojeg nivoa u vrijeme dok je nosilac izvršne funkcije vršio funkciju i kada je vrijednost ugovra ili posla veća od 5.000,00 KM. Sud je u konkretnom slučaju zaključio da su ispunjeni gore navedeni kumulativni uslovi predviđeni odredbom citiranog člana, pa je CIK pravilno zaključila da je došlo do sukoba interesa, odnosno da je došlo do povrede člana 6.tačka 2. Zakona o sukobu interesa.
4. Apelant se u apelaciji žali da mu je donošenjem osporene presude bez održavanja javne rasprave povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da bi izvršenjem osporene odluke CIK-a apelantu bilo zabranjeno kandidovanje na javne funkcije u periodu od četiri godine, što implicira mogućnost razrješenja sa aktuelne funkcije Ministra vanjskih poslova BiH, čime bi bio eliminisan iz prava obavljanja javnih funkcija protivno odredbi člana 25. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH, kojom je odbijena njegova tužba protiv odluke CIK-a, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
7. Ustavni sud je, u predmetu AP-2418/06, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava po kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).
8. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su navodi apelanta inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Osim toga, apelant smatra da su mu osporenom odlukom Suda BiH povrijeđena prava iz čl.
25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima. S druge strane, u Aneksu I tačka 7. Ustava Bosne i Hercegovine, Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, između ostalog, naveden je i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Međutim, Ustavni sud je već ranije ukazao da uživanje ovih prava nije garantirano samostalno, već samo u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine - «Nediskriminacija». S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija i u dijelu koji se odnosi na navodnu povredu prava iz Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima bez pozivanja na diskriminaciju u vezi sa tim pravima nedopuštena zato što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović