Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1601/09 („Unis“ – Fabrika cijevi a.d. Derventa)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1601/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-1601/09, rješavajući apelaciju „Unis“ - Fabrika cijevi a.d. Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Unis” – Fabrika cijevi a .d. Derventa podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-U-07-000678 od 22. aprila 2008. godine broj 22. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Unis” – Fabrika cijevi a .d. Derventa podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000148 od 16. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Unis“ – Fabrika cijevi a.d. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Neđo Drašković, advokat iz Bijeljine, podnio je 21. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000148 od 16. aprila 2009. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000678 od 22. aprila 2008. godine.

2. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-07-000678 od 22. aprila 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv akta Ministarstva financija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 06.06/017-868-2/07-3-051 od 3. jula 2007. godine. Navedenim aktom tuženog odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za izdavanje odobrenja za ustupanje potraživanja (cesiju) u poslovima sa inostranstvom u ukupnom iznosu od 14.248,69 EUR.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000148 od 16. aprila 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-

000678 od 22. aprila 2008. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelant bio pozvan da dopuni svoj zahtjev za izdavanje odobrenja za ustupanje potraživanja (cesiju) tako što će u ostavljenom roku tuženom dostaviti kopije jedinstvenih carinskih isprava (u daljnjem tekstu: JCI) za izvršeni privremeni uvoz robe u svrhu unutrašnje obrade. Dalje je utvrđeno da apelant u ostavljenom roku tuženom nije dostavio navedene JCI niti je izvršio razduženje prijavljenog carinskog postupka privremenog uvoza radi unutrašnje obrade procedurom ponovnog carinjenja u svrhu stavljanja robe u slobodan promet, zbog čega nije bilo moguće ispravno utvrditi postojanje obaveze konkretnog uvoznog pravnog posla. Na temelju takvog činjeničnog stanja Vrhovni sud je zaključio da apelant nije dokazao da je uvezao robu i stekao svojinu na njoj, niti da je navedenu robu izvezao kao kompenzirajući proizvod, jer iz dokumentacije koju je aplelant priložio proizlazi da je izvršio privremeni uvoz robe radi unutrašnje obrade, u kojem slučaju je bio dužan taj postupak razdužiti ponovnim izvozom privremeno uvezene robe ili prijavom novog carinskog postupka kako je to propisano u odredbi člana 136. stav 1. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. S obzirom da apelant nije dokazao da je ispunio svoje zakonom propisane obaveze, Vrhovni sud je zaključio da nisu ostvareni razlozi za preispitivanje osporene presude Okružnog suda.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

U odnosu na presudu Okružnog suda broj 011-0-U-07-000678 od 22. aprila 2008. godine

6. S obzirom na to da je apelantu presuda Okružnog suda broj 011-0-U-07-000678 od 22. aprila 2008. godine uručena 15. maja 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

U odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000148 od 16. aprila 2009. godine

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000148 od 16. aprila 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000678 od 22. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1601/09 („Unis“ – Fabrika cijevi a.d… | Sudska praksa | Aktio