Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1838/09 (S. A.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1838/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1838/09, rješavajući apelaciju Sefera Ahmetovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sefera Ahmetovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj U-780/06 od 7. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sefer Ahmetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Adis Ribić advokat iz Travnika, podnio je 11. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-780/06 od 7. maja 2009. godine.
2. Rješenjem Suda BiH broj U-1270/05 od 16. decembra 2005. godine odbačena je kao nedopuštena tužba apelanta protiv rješenja Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj R-531-1216-1/1-01-347/04 od 21. oktobra 2005. godine.
3. Ustavni sud je odlukom broj AP 2633/05 od 12. aprila 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta podnesenu protiv rješenja Suda BiH broj U-1270/05 od 16. decembra 2005. godine i odluke CRPC-a broj R-531-1216-1/1-01-347/04 od 21. oktobra 2005. godine, zbog nenadležnosti za odlučivanje.
4. Apelant je 12. juna 2006. godine podnio zahtjev Sudu BiH za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Apelant je u svom zahtjevu tražio da sud donese rješenje kojim će se poništiti odluke CRPC-a broj 531-1216-1/1 od 15. aprila 2003. godine i broj R-531-1216- 1/1-01-347/04 od 21. oktobra 2005. godine i Dobroslav Stevanović odbiti sa zahtjevom za povrat stana u skladu sa zaključcima odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu broj CH/01/8050 od 7. septembra 2005. godine.
5. Sud BiH je rješenjem broj U-780/06 od 7. maja 2009. godine odbacio apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U obrazloženju rješenja sud je naveo da u skladu sa članom 67. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine («Službene glasnik Bosne i Hercegovine», br. 19/02 do 83/08, u daljnjem tekstu: ZUS) zahtjev za zaštitu prava i sloboda je dopušten ako su ispunjeni propisani uslovi iz ove odredbe, tj. ako se radi o slobodama i pravima zagarantovanim Ustavom Bosne i Hercegovine, ako su te slobode i prava povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom nadležne institucije Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona, te ako nije protiv takvog akta obezbjeđena druga sudska zaštita. U skladu sa navednim članovima ZUS, sud je zahtjev apelanta ocjenio nedopuštenim, jer nisu ispunjeni kumulativni uslovi iz člana 67. ZUS-a, tj. pobijani akt protiv kojeg nije osigurana sudska zaštita nije konačni akt institucije Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona.
7. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda, broj U-780/06 od 7. maja 2009. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H v. Franceod 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.
11. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za zaštitu prava ili sloboda zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine, a ne o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović