Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2164/09 (J. K.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2164/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-2164/09, rješavajući apelaciju Jasmina Kurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Kurića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Kurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 7. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine. S obzirom da apelacija nije sadržavala potrebne elemente predviđene članom 19. stav 2. tačka
1. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 14. oktobra 2009. godine zatraženo da dopuni apelaciju. Apelant je 23. oktobra 2009. godine dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije.
2. Služba za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica (u daljnjem tekstu Služba) je donijela Rješenje broj 03-372-4616/98 od 4. jula 2002. godine, potvrđeno Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-864/02 od 9. januara 2004. godine, kojim je odbijen zahtjev Ankice Bosiočić (u daljnjem tekstu: A.B.) za vraćanje u posjed stana u ulici Derviša Imamovića broj 2, u Zenici i predmetni stan je stavljen na raspolaganje Službi, dok je apelantu kao privremenom korisniku naloženo da u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja isprazni stan od lica i stvari, bez prava na alternativni smještaj.
3. Apelant, A.B. i „Željeznice“ Federacije Bosne i Hercegovine su podnijeli tužbe protiv Rješenja Ministarstva broj 12-23-864/02 od 9. januara 2004. godine, koje je Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odbio kao neosnovane Presudom broj U-22/04 od 11. maja 2005. godine.
4. Odlučujući o zahtjevu A.B. za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-
22/04 od 11. maja 2005. godine, Vrhovni sud je presudom broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine, zahtjev uvažio i pobijanu presudu preinačio na taj način što je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva i prvostepeno rješenje Službe poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
5. Apelant smatra da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je presudom Vrhovnog suda broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine uvažen zahtjev A.B. za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-22/04 od 11. maja 2005. godine, pa je predmetna presuda preinačena na taj način što su poništena rješenja Ministarstva i Službe i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, te zapaža da je postupak o predmetu apelacije u toku pred prvostepenim organom, iz čega slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović