Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2247/09 (B. J.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2247/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2247/09, rješavajući apelaciju Božane Jukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Božane Jukić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik broj 006-0-Gž-09-000 046 od 28. maja 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Božana Jukić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž, iz Viteza, podnijela je 11. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-09-000 046 od 28. maja 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 051-0-I-07-001 186 od 15. decembra 2008. godine uvažen je prigovor treće osobe „Dijalston“ d.o.o. Jelah Tešanj izjavljen protiv rješenja o izvršenju ovog suda od 4. septembra 2008. godine, dok je apelantica, kao tražitelj izvršenja, odbijena sa zahtjevom na naknadu troškova sa zastav odgovora na prigovor po stručnom punomoćniku.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-09-000 046 od 28. maja 2009. godine odbačena je kao neblagovremena apelantičina žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja Općinskog suda od 15. decembra 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da iz spisa predmeta proizlazi da je pobijano prvostepeno rješenje apelantici uručeno putem punomoćnika 19. decembra 2008. godine, a da je predmetna žalba podnesena izravno prvostepenom sudu 30. decembra 2008. godine, odnosno nakon proteka roka od 8 dana predviđenog članom 12. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Fedecija Bosne i Hercegovine“ broj 32/03). Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je rješenjem broj 006-0-Gž-09-000 046 od 28. maja 2009. godine odbacio kao neblagovremenu apelantičinu žalbu protiv rješenja Općinskog suda broj 051-0-I-07-001 186 od 15. decembra 2008. godine, budući da nije podnesena u propisanom roku od 8 dana od dostave prvostepenog rješenja. Dakle, pobijanom odlukom Kantonalnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelantica podnijela protiv prvostepenog rješenja, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela žalbu, na temelju koje Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim, apelanica nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović