Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2308/09 (D. V.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2308/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2308/09, rješavajući apelacije Dobrila Vaskovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Dobrila Vaskovića podnesene protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000519 od 2. juna 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1523/04 od 21. novembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj P-
549/01 od 26. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. Dobrilo Vasković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zlatibora, Republika Srbija, podnio je putem Avde Škaljića, advokata iz Sarajeva, 20. jula, odnosno, lično 30. septembra 2009. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000519 od 2. juna 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1523/04 od 21. novembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-549/01 od 26. maja 2004. godine.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2308/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2308/09 i AP-3101/09.
3. Presudom Općinskog suda, broj P-549/01 od 26. maja 2004. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1523/04 od 21. novembra 2007. godine, apelant je obavezan da isplati tužitelju iznos od 5.631,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, sve bliže precizirano u izreci presude, te odlučeno da se ne dozvoljava raspravljanje po protivtužbi.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000519 od 2. juna 2009. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da se u ovom predmetu radi o novčanom potraživanju, a vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 5.631,10 KM, što znači da ne prelazi vrijednosni kriterij (10.000,00 KM) za dopustivost revizije iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06). Vrhovni sud je dalje naveo da ni po kriteriju uslova iz odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku nije našao da reviziju treba izuzetno dopustiti, jer je ocijenio da odlučivanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000519 od 2. juna 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, Gž-1523/04 od 21. novembra 2007. godine.
9. Ustavni sud napominje da je apelant prvo putem punomoćnika 20. jula 2009. godine podnio apelaciju, a zatim 30. septembra 2009. godine i lično podnio apelaciju protiv istih odluka. S obzirom na to da je punomoćniku apelanta 31. decembra 2007. godine uručena presuda Kantonalnog suda, Gž-
1523/04 od 21. novembra 2007. godine, a apelacije su Ustavnom sudu podnesene 20. jula, odnosno, 30. septembra 2009. godine, proizlazi da su podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacija predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović