Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2501/09 (S. G.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2501/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2501/09, rješavajući apelaciju Stane Gašanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stane Gašanović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000159 od 13. maja 2009. godine, jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Stana Gašanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zrenjanina, koju zastupa Tane Gašanović, podnijela je 5. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000159 od 13. maja 2009. godine.

2. Apelantica navodi da je njen sada umrli suprug, Radoslav Gašanović, cijeli svoj radni vijek proveo u "Energoinvest-u" Sarajevo. S obzirom da su u toku rata napustili Sarajevo, pravo na penziju je ostvario kod Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske kao invalid van radnog odnosa u iznosu od 96 eura. Smatrajući da kao osiguranik Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) ima pravo na ostvarivanje svog prava na penziju, obratio se tuženom 14. marta 2003. godine podneskom kojim je zahtijevao isplatu penzije. Međutim, s obzirom da je usljedila šutnja administracije podnio je 13. aprila 2005. godine tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv tuženog.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine, tužba u ovoj upravnoj stvari je odbačena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud dostavio tužitelju (apelantičinom suprugu) pismeni podnesak 30. maja 2005. godine, da u smislu odredbe člana 24. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05), a u vezi sa članom 10. i 20. istog Zakona u roku od osam dana uredi tužbu, tako što će sudu dostaviti zahtjev kojim je od tuženog zahtjevao donošenje odgovarajućeg upravnog akta, kao dokaz da se obratio nadležnoj upravnoj inspekciji i to u roku od 30 dana od dana kada tuženi nije postupio po njegovom zahtjevu. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije postupio po nalogu suda u ostavljenom roku, pa je sud primjenom člana 24. stav 2. Zakona o upravnim sporovima odbacio tužbu kao neurednu.

4. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000159 od 13. maja 2009. godine, odbijen je zahtjev tužitelja (apelantičinog supruga) za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine.

5. Apelantica je 26. novembra 2008. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine.

6. Odlukom broj AP 3676/08 od 24. juna 2009. godine, apelaciju apelantice kojom je pobijano rješenje Kantonalnog suda, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine, Ustavni sud je odbacio zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je utvrdio da Kantonalni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva, s obzirom da apelant u roku od osam dana nije uredio tužbu, shodno uputi istog suda, te je njegovu tužbu odbacio kao neurednu. Ustavni sud je stoga zaključio da apelant nije došao do konačne odluke protiv koje bi, u smislu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda BiH, mogao izjaviti apelaciju u odnosu na prava na koja se poziva.

7. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda radi uskraćivanja prava na zasluženu penziju.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...]

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».

9. Ustavni sud zapaža da apelantica podnosi apelaciju protiv presude Vrhovnog suda, broj 070-0-

Uvp-06-000159 od 13. maja 2009. godine, kojim je odbijen zahtjev njenog supruga za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine. Kako navedeni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke nije bio efektivan pravni lijek, Ustavni sud smatra da se i ova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda, AP 3676/08 od 24. juna 2009. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2501/09 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio