Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2663/09 (E. D.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2663/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-2663/09, rješavajući apelaciju Eneza Džemića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Eneza Džemića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-07-000 986 od 5. juna 2009. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-000 006 od 20. juna 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenje u Nevesinju broj P.322/03 od 4. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Enez Džemić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupaju Faruk Ćupina i Sanja Začinović, advokati iz Mostara, podnio je 19. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 986 od 5. juna 2009. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-07-000 006 od 20. juna 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenje u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P.322/03 od 4. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P.322/03 od 4. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 006 od 20. juna 2007. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi pobliže navedeni u predmetnoj presudi obavežu da mu solidarno isplate ukupan iznos od 86.000 KM za pretrpljenu nematerijalnu štetu u vidu umanjenja životne sposobnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i naruženosti, zatim da mu solidarno isplate mjesečne iznose od po 474,00 KM, počev od 15. decembra 2000. godine, pa ubuduće dok se okolnosti ne izmjene, a najkasnije do 5. u tekućem mjesecu, da mu na ime naknade za tuđu njegu i pomoć isplate mjesečne iznose od po 150,00 KM, počev od 15. decembra 2000. godine dok se okolnosti ne izmjene, te da mu za izgubljene zarade solidarno isplate iznos od 7.800,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknade troškove parničnog postupka.
3. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 986 od 5. juna 2009. godine odbacio kao neblagovremenu reviziju koju je apelant izjavio protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 006 od 20. juna 2007. godine.
4. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je citirao odredbu člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, konstatovao je da iz sadržaja potražnice u spisu predmeta proizilazi da je osporena presuda Okružnog suda dostavljena apelantovom punomoćniku 27. avgusta 2007. godine, te je zaključio da je apelant, shodno citiranoj zakonskoj odredbi, mogao blagovremeno izjaviti reviziju protiv te presude zaključno sa 26. septembrom 2007. godine. Međutim, Sud je utvrdio da je revizija izjavljena 28. septembra 2007. godine, odnosno nakon isteka zakonskog roka za njeno izjavljivanje, pa je primjenom člana 247. stav
1. ZPP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da je osporena presuda Okružnog suda uručena njegovom punomoćniku 29. avgusta 2007. godine, a ne 27. avgusta 2007. godine, kako je to zaključio Vrhovni sud. Shodno tome, navodi da je blagovremena revizija koju je izjavio protiv te presude, zbog čega smatra da mu je odbacivanjem revizije kao neblagovremene od strane Vrhovnog suda onemogućeno da raspravlja pred sudom i povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
9. Apelant tvrdi da je blagovremeno izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-
Gž-07-000 006 od 20. juna 2007. godine, s obzirom da je, kako navodi, predmetna presuda uručena njegovom punomoćniku 29. avgusta 2007. godine, a ne 27. avgusta 2007. godine, kako je to utvrdio Vrhovni sud. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelant tu svoju tvrdnju nije potkrijepio nikakvim dokazima, zbog čega zaključuje da je paušalna i nedokazana. Dakle, budući da je utvrđeno da je navedena presuda Okružnog suda uručena apelantovom punomoćniku 27. avgusta 2007. godine, a revizija je izjavljena 28. septembra 2007. godine, Ustavni sud zapaža da je revizija podnesena neblagovremeno, iz kojih razloga je odbačena Rješenjem Vrhovnog suda 118-0-Rev-07-000 986 od 5. juna 2009. godine, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Apelant, odnosno njegov punomoćnik je, stoga, bio dužan blagovremeno izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da blagovremeno izjavi reviziju, apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović