Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2753/09 (B. B., B. J. i B. G.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Upravni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2753/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-2753/09, rješavajući apelaciju Branka Bjelice i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Bjelice, Branislave Jovanović i Biljane Glibo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-

000384 od 28. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Bjelice, Branislave Jovanović i Biljane Glibo podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj 05-31-2-1075/05 od 21. decembra 2005. godine i Rješenja Odjela geodetskih i imovinsko pravnih poslova Općine Čapljina broj 06-33-193/1-2005 od 14. jula 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Branko Bjelica, Branislava Jovanović i Biljana Glibo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, podnijeli su 29. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000384 od 28. maja 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-2-1075/05 od 21. decembra 2005. godine i Rješenja Odjela geodetskih i imovinsko pravnih poslova Općine Čapljina (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 06-33-193/1-2005 od 14. jula 2005. godine.

2. Rješenjem Odjela broj 06-33-193/1-2005 od 14. jula 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-1075/05 od 21. decembra 2005. godine, usvojen je prijedlog Općinskog pravobraniteljstva Čapljina i u svrhu izgradnje crpne stanice Tasovčići za potrebe vodoopskrbnog sustava „Dubrave“ potpuno su eksproprisane nekretnine pobliže opisane u dispozitivu prvostepenog rješenja.

3. Apelanti su podnijeli tužbu protiv Rješenja Federalne uprave broj 05-31-2-1075/05 od 21. decembra 2005. godine, koja je odbijena kao neosnovana Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-U-

06-000 076 od 25. maja 2006. godine.

4. Rješavajući po zahtjevu apelanata za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Uvp-06-

000384 od 28. maja 2009. godine, kojom je odbio zahtjev kao neosnovan.

5. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te traže da im Ustavni sud „dosudi troškove postupka ta sudske takse i trudodane za žalbe i tužbe u iznosu od 1200 KM“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: 1.) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4.) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000384 od 28. maja 2009. godine

7. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000384 od 28. maja 2009. godine kojom je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu zahtjeva ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.b. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelanti odlučuju da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te, stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000 076 od 25. maja 2006. godine, obzirom da je Vrhovni sud 28. maja 2009. godine donio odluku kojom je odbio zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje te presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da su apelanti predmetnu presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. avgusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu troškova postupka, „ta sudske takse i trudodane za žalbe i tužbe u iznosu od 1200 KM“, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi samo naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva odnosno nedopustiva zbog proteka roka za podnošenje apelacije, apelantima u svakom slučaju ne pripada to pravo.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2753/09 (B. B., B. J. i B. G.) | Sudska praksa | Aktio