Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2844/09 (I. A. i M. A.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2844/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2844/09 rješavajući apelaciju Inde Ažman i Miroslava Ažmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Inde Ažman i Miroslava

Ažmana podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-000893 od 30. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1065/04 od 20. januara 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Inda Ažman i Miroslav Ažman (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su 9. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-

06-000893 od 30. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1065/04 od 20. januara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-1065/04 od 20. januara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000893 od 30. juna 2009. godine utvrđeno je da je pravno valjan Ugovor o korištenju stana broj MB/05-5-650/88 od 3. novembra 1988. godine, zaključen između A.M (u daljnjem tekstu: tužitelj) i Kantonalnog stambenog fonda Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi), te da je na osnovu istog tužitelj stekao svojstvo nosioca stanarskog prava prije 6. decembra 2000. godine, na trosobnom stanu u Sarajevu, ulica Envera Šehovića br. 42, te tužitelju pripadaju sva prava i obaveze utvrđene za nosioce stanarskog prava prije 6. decembra 2000. godine, uključujući i sva prava koja proističu iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. U dijelu kojim je tražen upis prava tužitelja u evidencije «Energoinvest» dd Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i drugotuženog, tužba je odbačena. Stavom dva dispozitiva presude utvrđeno je da je ništav Ugovor o korištenju stana broj 03-1-OH-1-3659/96 od 23. decembra 1996. godine, zaključen između drugotuženog i apelantice Inde Ažman. U dijelu kojim je traženo brisanje prava apelantice Inde Ažman i upis prava tužitelja u evidencije prvo i drugotuženog, tužba je odbačena. Stavom tri dispozitiva presude utvrđeno je da je ništav Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zaključen između prvotuženog kao prodavca i apelanata kao kupaca pod brojem 875/99 od 1. juna 1999. godine, pa je naloženo Općinskom sudu, Zemljišno-knjižni ured Odsjek KPU, da u okviru poduloška 1820 Općina Novo Sarajevo i DN-I-4193/99 briše izvršeni upis vlasništva na spornom stanu u korist apelanata, svaki sa ½ dijela. Stavom četiri dispozitiva Općinski sud se oglasio apsolutno nenadležnim za iseljenje apelanata, pa je tužba u tom dijelu odbačena. Stavom pet dispozitiva presude odbijen je protivtužbeni zahtjev da se utvrdi ništavost Ugovora o korištenju stana broj MB/05-5-650/88 od 3. novembra 1988. godine, zaključen između tužitelja i drugotuženog. Prvotuženi i apelanti su dužni solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.024,00 KM.

3. Apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-

06-000893 od 30. juna 2009. godine. Prema stanju spisa postupak je još uvijek u toku.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu, utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

8. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2844/09 (I. A. i M. A.) | Sudska praksa | Aktio