Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3087/07 (Š. B. i S. B.)

Odluka donesena 11. 02. 2010.

  • Upravni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3087/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP-3087/07, rješavajući apelaciju Šefka Bešlagića i Saime Bešlagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefka Bešlagića i Saime Bešlagić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj U-

327/05 od 26. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefka Bešlagića i Saime Bešlagić podnesena radi nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šefko Bešlagić i Saima Bešlagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Enisa Bešlagić iz Doboja, podnijeli su 15. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi neodnošenja odluke u razumnom roku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), kao i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-327/05 od 26. oktobra 2005. godine.

2. Apelanti su tužbom podnesenom Kantonalnom sudu protiv Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi), u predmetu priznavanja prava na porodičnu invalidninu, zatražili da se poništi akt tuženog broj UP-II-04/1-41-232/05 od 27. januara 2005. godine, jer je njihova porodična invalidnina rješenjima upravnih organa znatno umanjena. U odgovoru na tužbu, tuženi je osporio tužbu ističući da je pobijano rješenje doneseno u skladu sa odredbama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica.

3. Ocjenjujući zakonitost osporenog akta tuženog i rješenja Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Doboj Jug broj 07-41-418/04 od 29. novembra 2004. godine, Kantonalni sud je utvrdio da je tuženi u potpunosti postupio u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku jer je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Kantonalni sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan pa je na osnovu člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tužbu apelanata odbio kao neosnovanu.

4. Apelanti su po prijemu navedene presude, 28. novembra 2005. godine, Vrhovnom sudu podnijeli zahtjev za varedno preispitivanje presude Kantonalnog suda, a 3. aprila 2007. godine urgirali kod Vrhovng suda donošenje odluke povodom njihovog zahtjeva. Vrhovni sud do dana podnošenja apelacije nije donio odluku povodom zahtjeva apelanata za vanredno preispitivanje sudske odluke.

5. Apelanti se žale da im je presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1 Evropske konevncije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe navode da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke kojeg su podnijeli Vrhovnom sudu krajem 2005. godine, a koji do dana podnošenja apelacije o zahtjevu nije odlučio.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; Protek roka za podnošenje apelacije

7. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj U-327/05 od 26. oktobra 2005. godine podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje o kojem do dana podnošenja apelacije nije odlučeno. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj U-327/05 od 26. oktobra 2005. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda broj U-327/05 od 26. oktobra 2005. godine, budući da su zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu podnijeli 28. novembra 2005. godine, pa se podrazumijeva da su presudu Kantonalnog suda broj U-327/05 od 26. oktobra 2005. godine primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. novembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Kantonalnog suda.

Postupak povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke

9. U konkretnom slučaju apelanti se žale na nedonošenje odluke u razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-327/05 od 26. oktobra 2005. godine, kojeg su podnijeli Vrhovnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243).

10. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu zahtjeva apelanata, ne tiče odlučivanja njihovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, pa prema tome ni u opseg jednog od segmenata tog prava koji se odnosi na suđenje u razumnom roku, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz navedenog proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3087/07 (Š. B. i S. B.) | Sudska praksa | Aktio