Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3165/07 (N. T.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 12
- Zakon o upravnom postupku · čl. 277
- Zakon o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana · čl. 12
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim stanovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3165/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. veljače 2010. godine, u predmetu broj AP-3165/07, rješavajući apelaciju Neđe Tešanovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Tešanovića podnesena zbog neizvršenja Rješenja Službe za stambenu oblast, Općine Novo Sarajevo, broj: 05-23-3164/00 od 21. travnja 2003. godine, odobrenog Zaključkom Službe za stambenu oblast, Općine Novo Sarajevo, broj 05-23-2092/02 od 23. svibnja 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđo Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je 23. studenog 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Službe za stambenu oblast, Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba za stambenu oblast), broj, 05-23-3164/00 od 21. travnja 2003. godine, odobrenog Zaključkom Službe za stambenu oblast, broj 05-23-2092/02 od 23. svibnja 2003. godine.
2. Apelant je, kao prodavatelj, 20. studenog 1980. godine sa Hilmom Kozićem, kao kupcem, zaključio kupoprodajni ugovor. Predmet kupoprodaje bio je dio nekretnine u Ul. Varaždinska broj 21. u Sarajevu. Apelant je 20. studenog 2000. godine podnio zahtjev Službi za stambenu oblast radi povrata preostalog dijela nekretnine u Ul. Varaždinska broj 21. u Sarajevu.
3. Rješenjem Službe za stambenu oblast, broj: 05-23-3164/00 od 21. travnja 2003. godine (u daljnjem tekstu: predmetno rješenje), u ponovnom postupku, naloženo je bespravnom korisniku Hilmi Koziću (u daljnjem tekstu: bespravni korisnik) da u roku od 15 dana, od dana prijema predmetnog rješenja, napusti nekretninu - dio kuće, dva jednosobna stana u prizemlju, garažu i podrum, u Ul. Varaždinska broj 21 (u daljnjem tekstu: sporni dio nekretnine), te tako slobodnu od ljudi i stvari preda vlasniku, odnosno apelantu. Istim rješenjem određeno je da se bespravnom korisniku ne osigurava alternativni smještaj, te je zabranjeno otuđenje ili namjerno oštećenje spornog dijela nekretnine.
4. U obrazloženju predmetnog rješenja Služba za stambenu oblast je navela da joj je Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša, Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 25-31-5392/02 D od 3. travnja 2003. godine, naloženo da u roku od 15 dana donese rješenje o iseljenju bespravnog korisnika, jer nema nikavih smetnji da se apelantu vrati sporni dio nekretnine, budući da iz zk. izvatka slijedi da je apelant upisan kao vlasnik cijele nekretnine u Ul. Varaždinska broj 21. sa dijelom 1/1 (nije došlo do promjene prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora), a da iz kupoprodajnog ugovora proizilazi da predmet kupoprodaje nisu bila dva jednosobna stana u prizemlju sa podrumom i garažom, tj. sporni dio nekretnine. Postupajući po nalogu Služba za stembenu oblast je navela da je donijela predmetno rješenje u smislu odredbe članka 12. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 11/98, 27/99 i 56/01).
5. Zaključkom Službe za stambenu oblast, broj 05-23-2092/02 od 23. svibnja 2003. godine, odobreno je izvršenje predmetnog rješenja. Iz Zapisnika Općine Novo Sarajevo od 9. srpnja 2003. godine, slijedi da je pokušana predaja u posjed dvije prostorije i garaže, ali da apelant nije prihvatio da uđe u taj dio, iz razloga što je tvrdio da je njegovo vlasništvo prizemlje, garaža i dva kata na lijevoj strani nekretnine u Ul. Varaždinska broj 21.
6. Apelant se 22. kolovoza 2003. godine obratio Federalnom upravnom inspektoru, zbog nesprovođenja predmetnog rješenja, sa zahtjevom da se uvede u posjed spornog dijela nekretnine, a 3. studenog 2003. godine, obratio se Službi za stambenu oblast, tražeći uvođenje u posjed spornog dijela nekretnine sukladno predmetnom rješenju. Iz dokumentacije dostupne Ustavnom sudu, vidljivo je da se apelant dalje nije obraćao organima uprave.
7. Apelant se obraćao Instituciji Ombdusmena Bosne i Hercegovine, koja je 29. svibnja 2009. godine tražila od Ustavnog suda informaciju o tijeku postupka povodom podnesene apelacije.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3 k Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Povredu navedenih prava apelant nalazi u nesprovođenju rješenja kojim je naloženo bespravnom korisniku da napusti sporni dio nekretnine, nakon čega je donesen i zaključak o dopuštenju izvršenja, ali i da ovaj akt nije izvršen.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
11. Ustavni sud nalazi da je Služba za stambenu oblast 9. srpnja 2003. godine apelanta pokušala uvesti u posjed u dvije prostorije u nekretnini u Ul. Varaždinska broj 21, ali da to apelant nije prihvatio smatrajući da mu pripada više prostorija. Nadalje, da je apelant 22. kolovoza 2003. godine, uputio dopis Federalnom upravnom inspektoru, kojim je zatražio uvođenje u posjed u sporni dio nekretnine, odnosno da ga je obavijestio o nesprovođenju predmetnog rješenja, a da se 3. studenog 2003. godine, podneskom obratio Službi za stambenu oblast, tražeći uvođenje u posjed dijela nekretnine sukladno predmetnom rješenju.
12. Ustavni sud nalazi da je odredbama članka 277. Zakonom o upravnom postupku («Službene novine F BiH, br. 2/98 i 48/99, u daljnjem tekstu: ZUP) između ostalog, propisano da se u postupku administrativnog izvršenja može izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje u roku koji je odredbama ZUP-a propisan (15 dana) i da se žalba podnosi nadležnom drugostupanjskom organu. Ustavni sud nalazi da se apelant nakon gotovo dva mjeseca obratio Službi za stambenu oblast, odnosno da nije u roku od petnaset dana uložio žalbu na radnju izvršenja u postupku izvršenja, drugostupanjskom organu.
13. Nadalje, odredbom članka 143. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 32/01), koji je važio u vrijeme vođenja predmetnog postupka, između ostalog, propisano je da se građani, mogu obraćati usmeno ili pisano federalnoj upravnoj inspekciji u svim slučajevima kada im se na bilo koji način otežava, ili onemogućava da brzo i jednostavno ostvaruju svoja prava i pravne interese, ili da izvršavaju svoje obveze kod organa uprave, ili upravne organizacije, odnosno pravne osobe sa javnim ovlaštenjima, ako im se, između ostalog, ne izvršavaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i pravnih interesa u upravnom postupku. Zatim, odredbom članka 2. ZUP-a propisano je «u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom, a odredbom članka 216. istog Zakona, između ostalog propisano je ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, (30 odnosno 60 dana), stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, apelant je prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu imao mogućnost da se, zbog neodlučivanja federalnog inspektora, obrati žalbom drugostupanjskom organu, međutim iz predočene dokumentacije nije vidljivo da se apelant obraćao nadležnom drugostupanjskom organu.
14. Imajući u vidu prethodnu analizu, Ustavni sud zaključuje da je apelant po dva osnova imao mogućnost tražiti zaštitu svojih prava zbog neizvršenja predmetnog rješenja, odobrenog zaključkom, međutim niti u jednom niti u drugom slučaju nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet preispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno da nije iscrpo efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
15. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović