Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3284/07 (M. M.)
Odluka donesena 11. 02. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3284/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3284/07, rješavajući apelaciju M. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž: 181/05 od 31. augusta 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj P-726/02 od 24. novembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 6. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž: 181/05 od 31. augusta 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-726/02 od 24. novembra 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 25. decembra 2007. godine i 14. augusta 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-726/02 od 24. novembra 2004. godine, apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da sud (stav jedan izreke presude) obaveže tuženu Općinu Novi Grad Sarajevo- Sekretarijata za BIZ (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu izvrši isplatu na ime duga-razlike po osnovu utvrđenih a nezakonito i neadekvatno isplaćenihumanjenih naknada za lično materijalno obezbjeđenje određenih rješenjem Federalne uprave za pitanja boraca i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) u iznosu pod 344,10 KM počev od 1. jula 1996. godine kao i zahtjev apelanta da mu tužena isplati ukupan zbirni iznos utvrđenih a neisplaćenih naknada u visini 11.996,78 KM sa kamatama po kamatnoj stopi u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate na način preciziran u stavu dva izreke presude. U obrazloženju presude sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je apelantu pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje ukinuto jer je u upravnom postupku utvrđeno da apelant nije ranjen vršeći vojnu dužnost već pri dolasku na posao, a što je predstavljalo prethodno pitanje za rješavanje konkretne stvari, pa je sud u cjelosti odbio tužbeni zahtjev apelanta.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž: 181/05 od 31. augusta 2007. godine, odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog uda. U obrazloženju presude sud je naveo da je prvostepeni sud na potpuno i pravilno utvrđeno stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
4. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant je, obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 10.000,00 KM (jer je u cijelosti odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu iznosa 11.996,78 KM), shodno odredbi člana 237. Zakona o parničnom postupku, protiv presude Kantonalnog suda mogao izjaviti reviziju što prema stanju spisa i navodima apelacije nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović